Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 50, a. 4

Treba li se vojnička postaviti kao vrsta razboritosti

Prigovor 1. Čini se da se vojna ne treba postaviti kao vrsta razboritosti. Razboritost se naime dijeli nasuprot umijeću, kako se kaže u VI. Ethic. No vojna se čini biti određeno umijeće u ratnim stvarima, kako je očito po Filozofu, u III. Ethic. Dakle, vojna se ne treba postaviti kao vrsta razboritosti.

Prigovor 2. Nadalje, kao što se vojnički posao sadrži pod političkim, tako također i mnogi drugi poslovi, poput trgovačkih, obrtničkih i drugih takvih. No prema drugim poslovima koji su u gradu ne uzimaju se neke vrste razboritosti. Dakle, niti prema vojničkomu poslu.

Prigovor 3. Nadalje, u ratnim stvarima ponajviše vrijedi hrabrost vojnikâ. Dakle, vojna više pripada hrabrosti nego razboritosti.

Naprotiv, kaže se u Izr 24: „s promišljanjem se započinje rat, i bit će spasenja gdje su mnogi savjeti“. No savjetovati se pripada razboritosti. Dakle, u ratnim je stvarima ponajviše nužna neka vrsta razboritosti koja se naziva vojnom.

Odgovaram: ono što se čini prema umijeću i razumu treba biti suobličeno onome što je po naravi, a što je uspostavljeno božanskim razumom. Narav pak smjera na dvoje: ponajprije uistinu na upravljanje svakom pojedinom stvari u njoj samoj; a drugo na opiranje vanjskim napadajima i onome što uništava. I poradi toga nije životinjama dala samo požudnu moć, po kojoj se pokreću na ono što odgovara njihovu spasenju; nego također i srditu moć, po kojoj se životinja opire onima koji je napadaju. Odatle i u onome što je prema razumu treba ne samo postojati politička razboritost, po kojoj se prikladno raspoređuje ono što pripada općemu dobru; nego također i vojna, po kojoj se odbijaju nasrtaji neprijatelja.

Odgovor na 1. prigovor: vojna može biti umijeće prema tome što ima određena pravila za ispravno služenje nekim vanjskim stvarima, na primjer oružjem i konjima; no prema tome što se usmjeruje prema općemu dobru, više ima narav razboritosti.

Odgovor na 2. prigovor: drugi poslovi koji su u gradu usmjeruju se prema nekim pojedinačnim koristima; no vojnički se posao usmjeruje na obranu čitavoga općega dobra.

Odgovor na 3. prigovor: izvršenje vojevanja pripada hrabrosti, no usmjeravanje pripada razboritosti, i ponajviše prema tome kako se nalazi u vojskovođi.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.