Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 49, a. 8

O oprezu

Prigovor 1. Čini se da se oprez ne treba postaviti kao dio razboritosti. U onome naime u čemu ne može biti zla nije nužan oprez. No krepostima se nitko zlo ne služi, kako se kaže u knjizi De libero arbitrio. Dakle, oprez ne pripada razboritosti, koja usmjerava kreposti.

Prigovor 2. Nadalje, istomu pripada providjeti dobra i čuvati se od zala, kao što istomu umijeću pripada stvarati zdravlje i liječiti bolest. No providjeti dobra pripada providnosti. Dakle, i čuvati se od zala. Ne treba se dakle oprez postaviti kao drugi dio razboritosti različit od providnosti.

Prigovor 3. Nadalje, nijedan razborit čovjek ne nastoji oko nemogućega. No nitko se ne može unaprijed sačuvati od svih zala koja se mogu dogoditi. Dakle, oprez ne pripada razboritosti.

Naprotiv, apostol kaže, u Ef 5: „gledajte kako oprezno hodite“.

Odgovaram: ono oko čega je razboritost jesu promjenjive djelatne stvari, u kojima se, kao što se istinito može pomiješati s lažnim, tako i zlo s dobrim, zbog mnogolikosti takvih djelatnih stvari, u kojima se dobra ponajčešće sprječavaju po zlima, i zla imaju privid dobra. I stoga je oprez nužan za razboritost, da se tako prihvate dobra da se izbjegnu zla.

Odgovor na 1. prigovor: oprez nije nužan u moralnim činima da bi se tko čuvao od činâ kreposti, nego da bi se čuvao od onoga po čemu se čini kreposti mogu spriječiti.

Odgovor na 2. prigovor: čuvati se od suprotnih zala istoga je razloga kao i težiti za dobrima. No izbjegavati neke vanjske zapreke, to pripada drugomu razlogu. I stoga se oprez razlikuje od providnosti, premda oboje pripada jednoj kreposti razboritosti.

Odgovor na 3. prigovor: od zala koja se čovjeku javljaju za izbjegavanje neka su takva koja se u većini slučajeva običavaju dogoditi. I takva se mogu obuhvatiti razumom. I protiv njih se usmjeruje oprez, da se posve izbjegnu ili da manje škode. Neka su pak takva koja se u manjini slučajeva i slučajno događaju. I ta se, budući da su beskonačna, ne mogu obuhvatiti razumom, niti se čovjek od njih može dostatno unaprijed sačuvati; premda po službi razboritosti čovjek protiv svih nasrtaja sudbine može tako rasporediti da bude manje povrijeđen.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.