Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 45, a. 6

Koje joj blaženstvo odgovara

Prigovor 1. Čini se da sedmo blaženstvo ne odgovara daru mudrosti. Sedmo je naime blaženstvo: „Blago mirotvorcima, jer će se sinovima Božjim zvati“. Oboje pak od ovoga pripada neposredno ljubavi. Naime, o miru se kaže u Ps: „Mnogo je mira onima koji ljube zakon tvoj“. I kako apostol kaže u Rim 5: „Ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetome koji nam je dan“; koji je uistinu duh posinjenja, u kojemu kličemo: Abba, Oče, kako se kaže u Rim 8. Dakle, sedmo blaženstvo prije treba pripisati ljubavi nego mudrosti.

Prigovor 2. Nadalje, svaka se stvar više očituje po bližem učinku nego po dalekom. Ali bliži učinak mudrosti čini se da je ljubav, prema onome iz Mudr 7: „Po naraštajima prelazi u svete duše, čini prijatelje Božje i proroke“, dok se mir i posinjenje čine dalekim učincima, budući da proizlaze iz ljubavi, kako je rečeno. Dakle, blaženstvo koje odgovara mudrosti trebalo bi se prije odrediti prema privrženosti ljubavi nego prema miru.

Prigovor 3. Nadalje, u Jak 3 kaže se: „Mudrost koja je odozgor najprije je čista, zatim miroljubiva, blaga, popustljiva, puna milosrđa i dobrih plodova, bez dvoumljenja i bez pretvaranja“. Blaženstvo dakle koje odgovara mudrosti nije se trebalo uzeti više prema miru nego prema drugim učincima nebeske mudrosti.

Naprotiv, Augustin kaže, u knjizi De Serm. Dom. in monte, da „mudrost pristaje mirotvorcima, u kojima nema pobunjenog pokreta, nego je poslušan razumu“.

Odgovaram: sedmo se blaženstvo prikladno prilagođuje daru mudrosti i u pogledu zasluge i u pogledu nagrade. Zasluzi naime pripada ono što se kaže: blago mirotvorcima. Mirotvorci pak se nazivaju kao oni koji tvore mir ili u sebi samima ili također u drugima. Od čega se oboje događa time što se ono u čemu se uspostavlja mir dovodi u dužni red, jer mir je spokojstvo reda, kako Augustin kaže u XIX De Civ. Dei. Uređivati pak pripada mudrosti; kako je očito po Filozofu, na početku Metaphys. I stoga se biti mirotvorac prikladno pripisuje mudrosti. Nagradi pak pripada ono što se kaže: sinovima će se Božjim zvati. Nazivaju se pak neki sinovima Božjim ukoliko sudjeluju u sličnosti s jedinorođenim i naravnim Sinom, prema onome iz Rim 8: „Koje predvidje da budu suobličeni slici Sina njegova“, koji je uistinu rođena mudrost. I stoga primanjem dara mudrosti čovjek dospijeva do božanskoga posinjenja.

Odgovor na 1. prigovor: ljubavi pripada imati mir, ali tvoriti mir pripada mudrosti koja uređuje. Slično se također Duh Sveti utoliko naziva duhom posinjenja ukoliko nam se po njemu daje sličnost s naravnim Sinom, koji je rođena mudrost.

Odgovor na 2. prigovor: to valja razumjeti o nestvorenoj mudrosti, koja se prva nama sjedinjuje po daru ljubavi, i odatle nam objavljuje otajstva, čija je spoznaja ulivena mudrost. I stoga ulivena mudrost, koja je dar, nije uzrok ljubavi, nego prije učinak.

Odgovor na 3. prigovor: kako je već rečeno, mudrosti, prema tome što je dar, pripada ne samo motriti božansko, nego i ravnati ljudske čine. U tom pak usmjeravanju najprije se javlja uklanjanje od zala koja se protive mudrosti, odakle se i strah naziva početkom mudrosti, ukoliko čini da se odstupa od zala. Posljednje pak je, kao cilj, da se sve dovede u dužni red, što pripada pojmu mira. I stoga prikladno Jakov kaže da je mudrost koja je odozgor, a koja je dar Duha Svetoga, najprije čista, kao ona koja izbjegava pokvarenosti grijeha; zatim pak miroljubiva, što je konačni učinak mudrosti, zbog čega se postavlja blaženstvo. A sve što slijedi očituje ono po čemu mudrost privodi miru, i to prikladnim redom. Naime, čovjeku koji po čistoći odstupa od pokvarenosti najprije se javlja da, koliko od sebe može, drži mjeru u svemu, i s obzirom na to kaže se: blaga. Drugo, da u onome u čemu sam sebi nije dostatan pristaje uz opomene drugih, i s obzirom na to dodaje: popustljiva. I ovo dvoje pripada tome da čovjek postigne mir u samome sebi. No nadalje, da bi čovjek bio mirotvoran i drugima, najprije se traži da se ne protivi njihovu dobru, i to je ono što kaže: suglasna s dobrima. Drugo, da s manjkavostima bližnjega i suosjeća u osjećaju i pritekne u pomoć djelom, i to je ono što se kaže: puna milosrđa i dobrih plodova. Treće se traži da s ljubavlju nastoji ispraviti grijehe, i to je ono što kaže: sudeći bez pretvaranja, da naime, pretvarajući se da ispravlja, ne smjera iskaliti mržnju.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.