II-II, q. 41, a. 1
Je li boj grijeh
Prigovor 1. Čini se da boj nije uvijek grijeh. Čini se naime da je boj neka prepirka; Izidor naime kaže u knjizi Etymol. da je „svadljivac nazvan od pasjega režanja: uvijek je naime spreman na proturječje, i u svađi uživa, i izaziva onoga koji se prepire“. No prepirka nije uvijek grijeh. Dakle, ni boj.
Prigovor 2. Nadalje, u Post 26 kaže se da „sluge Izakove iskopaše drugi zdenac, i za nj se također posvadiše“. No ne treba vjerovati da bi se Izakova družina javno svađala, a da on ne bi proturječio, kada bi to bio grijeh. Dakle, boj nije grijeh.
Prigovor 3. Nadalje, čini se da je boj stanoviti pojedinačni rat. No rat nije uvijek grijeh. Dakle, boj nije uvijek grijeh.
Naprotiv, u Gal 5 svađe se stavljaju među djela tijela, „koja koji čine, kraljevstva Božjega ne baštine“. Dakle, bojevi ne samo da su grijesi, nego su i smrtni grijesi.
Odgovaram: kao što prepirka unosi stanovito proturječje riječima, tako također i boj unosi stanovito proturječje u djelima; stoga na ono iz Gal 5 Glosa kaže da su bojevi kada se iz srdžbe međusobno udaraju. I stoga se čini da je boj stanoviti privatni rat koji se vodi među privatnim osobama ne po kakvoj javnoj vlasti, nego više iz neuredne volje. I stoga boj uvijek unosi grijeh. I u onome doista koji drugoga nepravedno napada smrtni je grijeh: nanijeti naime štetu bližnjemu čak i ručnim djelom nije bez smrtnoga grijeha. U onome pak koji se brani može biti bez grijeha, a katkada s lakim grijehom, i katkada također sa smrtnim, prema različitom pokretu njegova duha i različitom načinu samoobrane. Jer ako se brani jedino s nakanom odbijanja nanesene nepravde i s dužnom mjerom, nije grijeh, niti se vlastito s njegove strane može nazvati bojem. Ako se pak brani s nakanom osvete ili mržnje, ili s prekoračenjem dužne mjere, uvijek je grijeh: ali laki doduše kada se umiješa kakav blagi pokret mržnje ili osvete, ili kada ne prelazi mnogo umjerenu obranu; smrtni pak kada s otvrdnulim duhom ustaje na napadača da ga ubije ili teško povrijedi.
Odgovor na 1. prigovor: boj ne označuje naprosto prepirku, nego se tri stvari navode u navedenim Izidorovim riječima koje pokazuju neurednost boja. Prvo doista, spremnost duha na prepiranje, što označuje kada kaže: uvijek spreman na proturječje, naime bilo da drugi dobro ili loše govori ili čini. Drugo, jer u samome proturječju uživa; stoga slijedi: i u svađi uživa. Treće, jer sam druge izaziva na proturječja; stoga slijedi: i izaziva onoga koji se prepire.
Odgovor na 2. prigovor: ondje se ne razumijeva da su se Izakove sluge borile, nego da su se stanovnici one zemlje borili protiv njih. Stoga su oni sagriješili, a ne sluge Izakove, koji su trpjeli nepravdu.
Odgovor na 3. prigovor: da bi rat bio pravedan, zahtijeva se da se vodi po ovlasti javne vlasti, kako je gore rečeno. Boj pak nastaje iz privatnoga čuvstva srdžbe ili mržnje. Jer ako službenik vladara ili suca po javnoj vlasti napadne neke koji se brane, ne kaže se da se oni bore, nego oni koji se opiru javnoj vlasti. I tako oni koji napadaju niti zameću boj niti griješe, nego oni koji se neuredno brane.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.