Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 4, a. 8

O usporedbi njezine sigurnosti sa sigurnošću intelektualnih kreposti

Prigovor 1. Čini se da vjera nije sigurnija od znanosti i drugih intelektualnih kreposti. Sumnja se naime suprotstavlja sigurnosti, stoga se čini da je sigurnije ono što manje može imati sumnje; kao što je bjelje ono što je nepomiješanije s crnim. Ali razum i znanost, a također i mudrost, nemaju sumnju oko onoga o čemu jesu, dok onaj koji vjeruje katkad može trpjeti pokret sumnje i sumnjati o onome što pripada vjeri. Dakle, vjera nije sigurnija od intelektualnih kreposti.

Prigovor 2. Nadalje, gledanje je sigurnije od slušanja. Ali vjera je iz slušanja, kako se veli u Rim 10, dok se u razumu i znanosti i mudrosti uključuje neko umsko gledanje. Dakle, sigurnija je znanost ili razum negoli vjera.

Prigovor 3. Nadalje, što je nešto savršenije u onome što pripada razumu, to je sigurnije. Ali razum je savršeniji od vjere, jer se po vjeri do razuma dolazi, prema onome iz Iz 7: „Ako ne povjerujete, nećete razumjeti“, prema drugom tekstu. I Augustin veli također o znanosti u XIV De Trin. da se po znanosti učvršćuje vjera. Dakle, čini se da je sigurnija znanost ili razum negoli vjera.

Naprotiv, Apostol veli u 1 Sol 2: „Kad ste primili od nas riječ slušanja“, naime po vjeri, „primili ste je ne kao riječ ljudsku, nego, kako uistinu jest, kao riječ Božju“. Ali ništa nije sigurnije od riječi Božje. Dakle, znanost nije sigurnija od vjere, niti išta drugo.

Odgovaram: kako je gore rečeno, od intelektualnih kreposti dvije su oko slučajnih stvari, naime razboritost i umijeće. Kojima se pretpostavlja vjera u sigurnosti, zbog svoje građe, jer je o vječnim stvarima, za koje se ne može dogoditi da budu drukčije. No preostale tri intelektualne kreposti, naime mudrost, znanost i razum, jesu o nužnim stvarima, kako je gore rečeno. Ali valja znati da se mudrost, znanost i razum izriču na dva načina: na jedan način, prema tome kako se postavljaju kao intelektualne kreposti od Filozofa u VI. Ethic.; na drugi način, prema tome kako se postavljaju kao darovi Duha Svetoga. Na prvi dakle način, treba reći da se sigurnost može razmatrati na dva načina. Na jedan način, iz uzroka sigurnosti, i tako se veli da je sigurnije ono što ima sigurniji uzrok. I na taj način vjera je sigurnija od triju spomenutih, jer se vjera oslanja na božansku istinu, a tri spomenute oslanjaju se na ljudski razum. Na drugi način može se sigurnost razmatrati sa strane subjekta, i tako se veli da je sigurnije ono što čovjekov razum potpunije dostiže. I na taj način, jer ono što pripada vjeri nadilazi čovjekov razum, a ne ono što potpada pod tri spomenute, stoga je s te strane vjera manje sigurna. Ali jer se svaka pojedina stvar prosuđuje jednostavno prema svojemu uzroku; a prema raspoloženju pak koje je sa strane subjekta prosuđuje se u nekom pogledu, odatle je što je vjera jednostavno sigurnija, ali druge su stvari sigurnije u nekom pogledu, naime s obzirom na nas. Slično također, ako se uzmu tri spomenute prema tome što su darovi sadašnjega života, uspoređuju se s vjerom kao s počelom koje pretpostavljaju. Stoga je također prema tome vjera od njih sigurnija.

Odgovor na 1. prigovor: ona sumnja nije sa strane uzroka vjere, nego s obzirom na nas, ukoliko ne dohvaćamo potpuno po razumu ono što pripada vjeri.

Odgovor na 2. prigovor: pod jednakim uvjetima, gledanje je sigurnije od slušanja. Ali ako onaj od koga se sluša uvelike nadilazi gledanje onoga koji vidi, tako je slušanje sigurnije od gledanja. Kao što je netko maloga znanja sigurniji o onome što sluša od nekoga najučenijega negoli o onome što mu se čini prema njegovu razumu. I mnogo je više čovjek sigurniji o onome što sluša od Boga, koji se ne može prevariti, negoli o onome što vidi vlastitim razumom, koji se može prevariti.

Odgovor na 3. prigovor: savršenstvo razuma i znanosti nadilazi spoznaju vjere što se tiče većega očitovanja, ipak ne što se tiče sigurnijega prianjanja. Jer sva sigurnost razuma ili znanosti prema tome što su darovi, proizlazi iz sigurnosti vjere, kao što sigurnost spoznaje zaključaka proizlazi iz sigurnosti načela. Prema tome pak što su znanost i mudrost i razum intelektualne kreposti, oslanjaju se na naravno svjetlo razuma, koje zaostaje za sigurnošću riječi Božje, na koju se vjera oslanja.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.