II-II, q. 38, a. 2
Je li ona kći isprazne slave
Prigovor 1. Čini se da prepirka nije kći isprazne slave. Naime, prepirka ima srodnost s revnošću; stoga se kaže u 1 Kor 3: „Budući da je među vama revnost i prepirka, niste li tjelesni i po čovjeku hodite?“ A revnost pripada zavisti. Dakle, prepirka više proizlazi iz zavisti.
Prigovor 2. Nadalje, prepirka biva s nekom vikom. No vika proizlazi iz srdžbe, kako je bjelodano po Grguru u 31. knjizi Moralia. Dakle, i prepirka proizlazi iz srdžbe.
Prigovor 3. Nadalje, među ostalim se čini da je znanje ponajviše građa oholosti i isprazne slave, prema onome iz 1 Kor 8: „Znanje nadima.“ No prepirka ponajčešće proistječe iz nedostatka znanja, po kojemu se istina spoznaje, a ne pobija. Dakle, prepirka nije kći isprazne slave.
Naprotiv, stoji autoritet Grgura u 31. knjizi Moralia.
Odgovaram: kako je gore rečeno, nesloga je kći isprazne slave zato što obojica koji su u neslozi stoje na svojemu vlastitom i jedan ne popušta drugome; a vlastito je oholosti i ispraznoj slavi tražiti vlastitu izvrsnost. No kao što su neki u neslozi iz toga što srcem stoje na vlastitim stvarima, tako su neki u prepirci iz toga što svatko riječju brani ono što mu se čini. I stoga se iz istoga razloga prepirka postavlja kao kći isprazne slave kao i nesloga.
Odgovor na 1. prigovor: prepirka, kao i nesloga, ima srodnost sa zavišću u pogledu odstupanja od onoga s kim se tko ne slaže ili s kim se prepire. No u pogledu onoga na čemu se zaustavlja onaj koji se prepire, ima podudarnost s ohološću i ispraznom slavom, ukoliko se naime stoji na vlastitom mišljenju, kako je gore rečeno.
Odgovor na 2. prigovor: vika se u prepirci o kojoj govorimo preuzima radi cilja pobijanja istine. Stoga ona nije ono glavno u prepirci. I stoga ne mora prepirka proisticati iz onoga istoga iz čega proistječe vika.
Odgovor na 3. prigovor: oholost i isprazna slava uzimaju povod ponajviše od dobara, čak i sebi suprotnih, kao kada se tko oholi zbog poniznosti; takvo je naime proizlaženje ne po sebi, nego po akcidentu, na koji način ništa ne priječi da suprotno nastane iz suprotnoga. I stoga ništa ne priječi da ono što iz oholosti ili isprazne slave po sebi i izravno proizlazi bude uzrokovano iz onoga što je suprotno onome iz čega povremeno nastaje oholost.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.