Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 31, a. 1

Je li dobročinstvo čin ljubavi

Prigovor 1. Čini se da dobročinstvo nije čin ljubavi. Ljubav se naime ponajviše ima prema Bogu. Ali njemu ne možemo činiti dobro, prema onome iz Job 35: „Što ćeš mu dati? Ili što će primiti iz tvoje ruke?“ Dakle, dobročinstvo nije čin ljubavi.

Prigovor 2. Nadalje, dobročinstvo se ponajviše sastoji u podjeljivanju darova. Ali to pripada darežljivosti. Dakle, dobročinstvo nije čin ljubavi, nego darežljivosti.

Prigovor 3. Nadalje, sve što tko daje, ili daje kao dužno ili daje kao nedužno. Ali dobročinstvo koje se pruža kao dužno pripada pravednosti; a ono što se pruža kao nedužno, besplatno se daje, i prema tome pripada milosrđu. Dakle, svako je dobročinstvo ili čin pravednosti ili čin milosrđa. Nije dakle čin ljubavi.

Naprotiv, ljubav je neko prijateljstvo, kako je rečeno. Ali Filozof u IX. knjizi Ethicae među ostale čine prijateljstva postavlja ovo jedno, a to je činiti dobro prijateljima, što znači prijateljima dobročinstvo iskazivati. Dakle, dobročinstvo je čin ljubavi.

Odgovaram: dobročinstvo ne uključuje ništa drugo doli činiti komu dobro. Može se pak to dobro promatrati na dva načina. Na jedan način, prema općem pojmu dobra. I to pripada općem pojmu dobročinstva. I to je čin prijateljstva, i posljedično ljubavi. U činu se naime ljubavi uključuje dobrohotnost, po kojoj tko prijatelju hoće dobro, kako je gore navedeno. Volja je pak djelotvorna u onome što hoće, ako postoji mogućnost. I zato posljedično činiti dobro prijatelju slijedi iz čina ljubavi. I zbog toga je dobročinstvo prema općem pojmu čin prijateljstva ili ljubavi. Ako se pak dobro koje tko čini drugomu uzme pod nekim posebnim vidom dobra, tako će dobročinstvo poprimiti poseban vid, i pripadat će nekoj posebnoj kreposti.

Odgovor na 1. prigovor: kako Dionizije veli u 4. poglavlju De divinis nominibus, „ljubav pokreće uređena bića na uzajaman odnos, i niža obraća k višima kako bi se od njih usavršila, a viša pokreće na proviđanje za niža“. I što se toga tiče dobročinstvo je učinak ljubavi. I zato naše nije Bogu činiti dobro, nego njega častiti, podlažući se njemu; a njegovo je iz svoje ljubavi nama činiti dobro.

Odgovor na 2. prigovor: u podjeljivanju darova dvoje valja uočiti, od kojih je jedno izvana dano; a drugo je nutarnja strast koju tko ima prema bogatstvima, uživajući u njima. Darežljivosti pak pripada obuzdavati nutarnju strast, da naime tko ne pretjeruje u željenju i ljubljenju bogatstava, jer iz toga će čovjek postati lako spreman na dijeljenje darova. Stoga ako čovjek dade neki velik dar, a ipak s nekom željom da ga zadrži, davanje nije darežljivo. Ali sa strane vanjskoga dara podjeljivanje dobročinstva pripada općenito prijateljstvu ili ljubavi. Stoga to ne umanjuje prijateljstvo ako tko stvar koju želi zadržati dade komu radi ljubavi; nego se iz toga više pokazuje savršenstvo prijateljstva.

Odgovor na 3. prigovor: kao što prijateljstvo ili ljubav gleda u podijeljenom dobročinstvu opći pojam dobra, tako pravednost ondje gleda pojam duga. Milosrđe pak ondje gleda pojam olakšavanja bijede ili nedostatka.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.