II-II, q. 29, a. 4
Je li mir krepost
Prigovor 1. Čini se da je mir krepost. Zapovijedi se naime ne daju osim o činima kreposti. Ali daju se zapovijedi o posjedovanju mira, kako je očito u Mk 9: „Imajte mir među sobom“. Dakle, mir je krepost.
Prigovor 2. Nadalje, ne zaslužujemo osim činima kreposti. Ali tvoriti mir jest zaslužno, prema onome iz Mt 5: „Blaženi mirotvorci, jer će se sinovima Božjim zvati“. Dakle, mir je krepost.
Prigovor 3. Nadalje, mane se suprotstavljaju krepostima. Ali razdori, koji se protive miru, ubrajaju se među mane, kako je očito u Gal 5. Dakle, mir je krepost.
Naprotiv, krepost nije posljednja svrha, nego put k njoj. Ali mir je na neki način posljednja svrha, kako veli Augustin u XIX. knjizi De civitate Dei. Dakle, mir nije krepost.
Odgovaram: kako je gore rečeno, kada svi čini slijede jedan drugoga, prema istom pojmu proizlazeći od djelatnika, svi takvi čini proizlaze iz jedne kreposti, niti pojedini imaju pojedine kreposti iz kojih bi proizlazili. Kako je očito u tjelesnim stvarima: jer naime vatra grijući otapa i razrjeđuje, nije u vatri jedna moć otapanja a druga razrjeđivanja, nego sve te čine vatra izvodi po jednoj svojoj moći grijanja. Budući da se dakle mir uzrokuje iz ljubavi prema samom pojmu ljubavi prema Bogu i bližnjemu, kako je pokazano, nema druge kreposti čiji bi vlastiti čin bio mir osim ljubavi, kao što je i o radosti rečeno.
Odgovor na 1. prigovor: zato se daje zapovijed o posjedovanju mira jer je on čin ljubavi. I zbog toga je također zaslužan čin. I zato se postavlja među blaženstva, koja su čini savršene kreposti, kako je gore rečeno. Postavlja se također među plodove, ukoliko je neko konačno dobro koje ima duhovnu slatkoću.
Odgovor na 2. prigovor: i time je jasan odgovor na drugi prigovor.
Odgovor na 3. prigovor: jednoj se kreposti mnoge mane suprotstavljaju, prema različitim njezinim činima. I prema tome ljubavi se ne suprotstavlja samo mržnja, s obzirom na čin ljubljenja; nego i duhovna tromost ili zavist, s obzirom na radost; i razdor, s obzirom na mir.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.