II-II, q. 29, a. 1
Je li mir isto što i sloga
Prigovor 1. Čini se da je mir isto što i sloga. Augustin naime veli u XIX. knjizi De civitate Dei da je „mir ljudi uređena sloga“. Ali sada ne govorimo osim o miru ljudi. Dakle, mir je isto što i sloga.
Prigovor 2. Nadalje, sloga je neko sjedinjenje volja. Ali pojam mira u takvom se sjedinjenju sastoji, Dionizije naime veli u 11. poglavlju De divinis nominibus da je „mir sjedinitelj svega i tvorac suglasnosti“. Dakle, mir je isto što i sloga.
Prigovor 3. Nadalje, onim stvarima kojima je ista suprotnost, i same su isto. Ali isto se suprotstavlja slozi i miru, naime nesuglasje, stoga se veli u 1 Kor 14: „Nije Bog Bog nesuglasja, nego mira“. Dakle, mir je isto što i sloga.
Naprotiv, sloga može postojati nekih bezbožnika u zlu. Ali nema mira bezbožnicima, kako se veli u Iz 48. Dakle, mir nije isto što i sloga.
Odgovaram: mir uključuje slogu i nešto dodaje. Stoga gdje god je mir, ondje je sloga; no ne gdje god je sloga, mir je, ako se ime mira uzme u pravom smislu. Sloga se naime, u pravom smislu uzeta, odnosi prema drugomu, ukoliko se naime volje različitih srdaca ujedno slažu u jednu suglasnost. Događa se također da srce jednoga čovjeka teži k različitim stvarima, i to na dva načina. Na jedan doista način prema različitim težajnim moćima, kao što osjetilna težnja ponajčešće teži u suprotno od razumske težnje, prema onome iz Gal 5: „Tijelo žudi protiv duha“. Na drugi način, ukoliko jedna te ista težajna moć teži k različitim poželjnim stvarima koje ujedno ne može postići. Stoga je nužno da postoji protivnost pokreta težnje. Sjedinjenje pak tih pokreta pripada pojmu mira, nema naime čovjek smireno srce dokle god, ako i ima nešto što hoće, ipak mu još preostaje nešto što valja htjeti a što ujedno ne može imati. To pak sjedinjenje ne pripada pojmu sloge. Stoga sloga uključuje sjedinjenje težnji različitih koji teže, dok mir, iznad toga sjedinjenja, uključuje također sjedinjenje težnji jednoga koji teži.
Odgovor na 1. prigovor: Augustin govori ondje o miru koji je jednoga čovjeka prema drugome. I za taj mir veli da je sloga, ne bilo kakva, nego uređena, iz toga naime što se jedan čovjek slaže s drugim prema onome što obojici odgovara. Ako se naime čovjek slaže s drugim ne dragovoljnom voljom, nego kao prisiljen strahom od nekoga prijetećega zla, takva sloga nije uistinu mir, jer se ne čuva red obojice koji se slažu, nego se narušava od nekoga tko nanosi strah. I zbog toga prethodno veli da je mir spokojstvo reda. To se pak spokojstvo sastoji u tome što se svi težajni pokreti u jednom čovjeku smiruju.
Odgovor na 2. prigovor: ako se čovjek ujedno s drugim čovjekom u isto suglasi, ipak njegova suglasnost nije posve sjedinjena osim ako su također međusobno svi njegovi težajni pokreti suglasni.
Odgovor na 3. prigovor: miru se suprotstavlja dvostruko nesuglasje, naime nesuglasje čovjeka sa samim sobom, i nesuglasje čovjeka s drugim. Slozi se pak suprotstavlja samo ovo drugo nesuglasje.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.