II-II, q. 25, a. 4
Može li tko iz ljubavi ljubiti samoga sebe
Prigovor 1. Čini se da čovjek ne ljubi samoga sebe iz ljubavi. Jer Grgur veli u jednoj homiliji da se „ljubav ne može imati među manje nego njih dvoje“. Dakle, prema samome sebi nitko nema ljubav.
Prigovor 2. Nadalje, prijateljstvo po svojem pojmu uključuje uzvraćanje ljubavi i jednakost, kako je očito u VIII. knjizi Ethicae, što doista čovjek ne može imati prema samome sebi. Ali ljubav je neko prijateljstvo, kako je rečeno. Dakle, prema samome sebi nitko ne može imati ljubav.
Prigovor 3. Nadalje, ono što pripada ljubavi ne može biti prijekorno, jer „ljubav ne čini što je neprilično“, kako se veli u 1 Kor 13. Ali ljubiti samoga sebe prijekorno je, jer se veli u 2 Tim 3: „U posljednjim će danima nastati teška vremena, i ljudi će biti sebeljubi“. Dakle, čovjek ne može samoga sebe ljubiti iz ljubavi.
Naprotiv, veli se u Lev 19: „Ljubi prijatelja svoga kao samoga sebe“. Ali prijatelja ljubimo iz ljubavi. Dakle, i same sebe moramo ljubiti iz ljubavi.
Odgovaram: budući da je ljubav neko prijateljstvo, kako je rečeno, o ljubavi možemo govoriti na dva načina. Na jedan način, pod općim pojmom prijateljstva. I prema tome treba reći da se prijateljstvo u pravom smislu ne posjeduje prema samome sebi, nego nešto veće od prijateljstva, jer prijateljstvo uključuje neko sjedinjenje, naime Dionizije veli da je ljubav sjedinjujuća sila; svakomu je pak prema samome sebi jedinstvo, koje je jače od sjedinjenja. Stoga kao što je jedinstvo počelo sjedinjenja, tako je ljubav kojom tko ljubi samoga sebe oblik i korijen prijateljstva: u tome naime imamo prijateljstvo prema drugima što se prema njima odnosimo kao prema samima sebi; veli se naime u IX. knjizi Ethicae da „prijateljski odnosi prema drugome proizlaze iz onih koji su prema samome sebi“. Kao što se također o načelima nema znanost, nego nešto veće, naime um. Na drugi način možemo govoriti o ljubavi prema njezinu vlastitom pojmu, ukoliko je naime ona čovjekovo prijateljstvo prvenstveno prema Bogu, a posljedično prema onome što je Božje. Među čime je također i sam čovjek koji ima ljubav. I tako među ostalim što iz ljubavi ljubi kao pripadno Bogu, također i samoga sebe ljubi iz ljubavi.
Odgovor na 1. prigovor: Grgur govori o ljubavi prema općem pojmu prijateljstva.
Odgovor na 2. prigovor: i prema tome također polazi drugi razlog.
Odgovor na 3. prigovor: sebeljubi se kore ukoliko ljube sebe prema osjetilnoj naravi, kojoj ugađaju. Što nije istinski ljubiti samoga sebe prema razumskoj naravi, tako da sebi želi ona dobra koja pripadaju savršenstvu razuma. I na ovaj način ponajviše pripada ljubavi ljubiti samoga sebe.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.