Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 22, a. 2

O zapovijedima koje pripadaju strahu

Prigovor 1. Čini se da o strahu nije trebalo dati nikakvu zapovijed u zakonu. Jer Božji je strah od onoga što je uvodno u zakon, budući da je početak mudrosti. A ono što je uvodno u zakon ne potpada pod zapovijedi zakona. Dakle, o strahu ne treba dati nikakvu zapovijed zakona.

Prigovor 2. Nadalje, kada se postavi uzrok, postavlja se i učinak. Ali ljubav je uzrok straha, jer svaki strah proizlazi iz neke ljubavi, kako Augustin veli u knjizi De octoginta tribus quaestionibus. Dakle, nakon što je postavljena zapovijed o ljubavi, bilo bi suvišno zapovijedati strah.

Prigovor 3. Nadalje, strahu se na neki način suprotstavlja preuzetnost. Ali u zakonu se ne nalazi nikakva dana zabrana o preuzetnosti. Dakle, čini se da se ni o strahu nije trebala dati nikakva zapovijed.

Naprotiv, veli se u Pnz 10: „A sada, Izraele, što Gospodin, Bog tvoj, traži od tebe, osim da se bojiš Gospodina, Boga svoga?“ Ali od nas traži ono što nam zapovijeda obdržavati. Dakle, pod zapovijed potpada to da se netko boji Boga.

Odgovaram: dvostruk je strah, naime ropski i sinovski. Kao što se pak netko privodi obdržavanju zakonskih zapovijedi nadom u nagrade, tako se također privodi obdržavanju zakona strahom od kazni, a to je ropski strah. I zato kao što, prema rečenome, u samom donošenju zakona nije trebalo dati zapovijed o činu nade, nego je ljude trebalo na to privesti po obećanjima; tako ni o strahu koji gleda na kaznu nije trebalo dati zapovijed na način zapovijedi, nego je ljude trebalo na to privoditi prijetnjom kazni. Što je i učinjeno u samim zapovijedima Dekaloga, a poslije dosljedno u drugotnim zakonskim zapovijedima. No kao što su mudraci i proroci dosljedno, s nakanom da učvrste ljude u poslušnosti zakonu, predali pouke o nadi na način opomene ili zapovijedi, tako također i o strahu. No sinovski strah, koji iskazuje štovanje Bogu, jest kao neki rod za ljubav prema Bogu, i neko počelo svega onoga što se obdržava u štovanju Boga. I zato se o sinovskom strahu daju zapovijedi u zakonu kao i o ljubavi, jer je oboje uvodno u vanjske čine koji se zapovijedaju u zakonu, a kojima pripadaju zapovijedi Dekaloga. I zato se u navedenom zakonskom autoritetu od čovjeka traži strah, i to da hodi Božjim putovima štujući ga, i da ga ljubi.

Odgovor na 1. prigovor: sinovski je strah nešto uvodno u zakon ne kao nešto izvanjsko, nego kao počelo zakona, kao i ljubav. I zato se o obome daju zapovijedi, koje su kao neka zajednička počela čitavoga zakona.

Odgovor na 2. prigovor: iz ljubavi slijedi sinovski strah, kao i druga dobra djela koja nastaju iz ljubavi. I zato kao što se nakon zapovijedi ljubavi daju zapovijedi o drugim činima kreposti, tako se također ujedno daju zapovijedi o strahu i o ljubavi. Kao što također u dokaznim znanostima nije dostatno postaviti prva počela, ako se ne postave i zaključci koji iz njih slijede bilo neposredno bilo posredno.

Odgovor na 3. prigovor: privođenje k strahu dostatno je za isključenje preuzetnosti, kao što je i privođenje k nadi dostatno za isključenje očaja, kako je rečeno.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.