Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 21, a. 1

Što je objekt preuzetnosti na koji se ona oslanja

Prigovor 1. Čini se da se preuzetnost, koja je grijeh protiv Duha Svetoga, ne oslanja na Boga, nego na vlastitu moć. Jer što je manja moć, to više griješi onaj koji se previše oslanja na nju. No manja je ljudska moć negoli božanska. Dakle, teže griješi onaj koji se uzda u ljudsku moć negoli onaj koji se uzda u božansku moć. A grijeh protiv Duha Svetoga najteži je. Dakle, preuzetnost, koja se postavlja kao vrsta grijeha protiv Duha Svetoga, prianja uz ljudsku moć više negoli uz božansku.

Prigovor 2. Nadalje, iz grijeha protiv Duha Svetoga nastaju drugi grijesi, jer se grijehom protiv Duha Svetoga naziva zloća iz koje netko griješi. No čini se da drugi grijesi više nastaju iz preuzetnosti kojom se čovjek uzda u samoga sebe negoli iz preuzetnosti kojom se čovjek uzda u Boga, jer je samoljublje počelo griješenja, kako je očito po Augustinu u XIV. knjizi De civitate Dei. Dakle, čini se da se preuzetnost koja je grijeh protiv Duha Svetoga ponajviše oslanja na ljudsku moć.

Prigovor 3. Nadalje, grijeh nastaje iz neurednoga obraćanja k promjenjivom dobru. No preuzetnost je neki grijeh. Dakle, više nastaje iz obraćanja k ljudskoj moći, koja je promjenjivo dobro, negoli iz obraćanja k božanskoj moći, koja je nepromjenjivo dobro.

Naprotiv, kao što iz očaja netko prezire božansko milosrđe, na koje se nada oslanja, tako iz preuzetnosti prezire božansku pravednost, koja kažnjava grješnike. No kao što je milosrđe u Bogu, tako je i pravednost u njemu. Dakle, kao što očaj biva kroz odvraćanje od Boga, tako je preuzetnost kroz neuredno obraćanje k njemu.

Odgovaram: čini se da preuzetnost uključuje neku neumjerenost nade. Objekt pak nade jest teško dostupno moguće dobro. A čovjeku je nešto moguće na dva načina: na jedan način, po vlastitoj moći; na drugi način, samo po božanskoj moći. Glede obiju pak nada može postojati preuzetnost po neumjerenosti. Naime, glede nade po kojoj se netko uzda u vlastitu moć, preuzetnost se promatra iz toga što netko teži k nečemu kao sebi mogućem što nadilazi njegovu sposobnost, prema onome što se veli u Jdt 6: „ponizuješ one koji se uzdaju u sebe“. I takva se preuzetnost suprotstavlja kreposti velikodušnosti, koja drži sredinu u takvoj nadi. A glede nade kojom netko prianja uz božansku moć, po neumjerenosti može postojati preuzetnost u tome što netko teži k nekom dobru kao mogućem po božanskoj moći i milosrđu koje nije moguće, kao kada se netko nada da će postići oproštenje bez pokore, ili slavu bez zasluga. Ta je pak preuzetnost vlastito vrsta grijeha protiv Duha Svetoga, jer se naime takvom preuzetnošću oduzima ili prezire pomoć Duha Svetoga po kojoj se čovjek opoziva od grijeha.

Odgovor na 1. prigovor: kako je gore rečeno, grijeh koji je protiv Boga po svojem je rodu teži od ostalih grijeha. Stoga je preuzetnost kojom se netko neuredno oslanja na Boga teži grijeh negoli preuzetnost kojom se netko oslanja na vlastitu moć. Jer to da se netko oslanja na božansku moć radi postizanja onoga što Bogu ne priliči, jest umanjivanje božanske moći. Bjelodano je pak da teže griješi onaj koji umanjuje božansku moć negoli onaj koji preuzvisuje vlastitu moć.

Odgovor na 2. prigovor: i sama preuzetnost kojom se netko o Bogu neuredno uzda uključuje samoljublje, kojim netko neuredno želi vlastito dobro. Jer ono što silno želimo, smatramo da nam po drugima može lako doći, čak i ako ne može.

Odgovor na 3. prigovor: preuzetnost glede božanskoga milosrđa ima i obraćanje k promjenjivom dobru, ukoliko proizlazi iz neuredne želje za vlastitim dobrom; i odvraćanje od nepromjenjivoga dobra, ukoliko pripisuje božanskoj moći ono što joj ne priliči; time se naime čovjek odvraća od božanske istine.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.