II-II, q. 181, a. 4
O dugotrajnosti djelatnoga života
Prigovor 1. Čini se da djelatni život ostaje nakon ovoga života. U djelatni život naime spadaju čini moralnih kreposti, kako je rečeno. Ali moralne kreposti ostaju nakon ovoga života, kako Augustin kaže u 14. knjizi De Trin.. Dakle, djelatni život ostaje nakon ovoga života.
Prigovor 2. Nadalje, poučavati druge spada u djelatni život, kako je rečeno. Ali u budućem životu, u kojemu ćemo biti slični anđelima, moći će postojati poučavanje, kao što se čini da postoji i u anđelima, od kojih jedan prosvjetljuje, čisti i savršeno vodi drugoga, što se odnosi na primanje znanosti, kako je očito po Dioniziju u 7. poglavlju Cael. Hier.. Dakle, čini se da djelatni život ostaje nakon ovoga života.
Prigovor 3. Nadalje, ono što je po sebi dugotrajnije, čini se da više može ostati nakon ovoga života. Ali čini se da je djelatni život po sebi dugotrajniji, ta Grgur kaže, tumačeći Ezekielu, da „u djelatnom životu možemo ostati postojani, u kontemplativnom pak napetim umom ostati nikako nismo kadri“. Dakle, mnogo više djelatni život može ostati nakon ovoga života nego kontemplativni.
Naprotiv, Grgur kaže, tumačeći Ezekielu: „Sa sadašnjim se vijekom oduzima djelatni život, kontemplativni se pak ovdje započinje da bi se u nebeskoj domovini usavršio“.
Odgovaram: kako je rečeno, djelatni život svrhu ima u vanjskim činima, koji ako se usmjeravaju na mir kontemplacije, već spadaju u kontemplativni život. U budućem pak životu blaženih prestat će zauzetost vanjskim činima, i ako koji vanjski čini budu, bit će usmjereni na svrhu kontemplacije. Ta kako Augustin kaže na kraju knjige O Državi Božjoj: „Ondje ćemo mirovati i gledat ćemo; gledat ćemo i ljubit ćemo; ljubit ćemo i hvalit ćemo“. I u istoj knjizi napominje da će se „Bog ondje bez kraja gledati, bez dosade ljubiti, bez umora hvaliti. To će djelo, taj naklon, taj čin biti svima“.
Odgovor na 1. prigovor: kako je gore rečeno, moralne kreposti ostat će ne prema činima koje imaju oko onoga što je usmjereno na svrhu, nego prema činima koje imaju oko svrhe. Takvi su čini pak utoliko ukoliko sačinjavaju mir kontemplacije. Koji Augustin u prethodnim riječima označava po dokolici, koju valja shvatiti ne samo od vanjskih nemira, nego i od unutarnje uznemirenosti strasti.
Odgovor na 2. prigovor: kontemplativni život, kako je gore rečeno, prvenstveno se sastoji u kontemplaciji Boga. I s obzirom na to, jedan anđeo ne poučava drugoga, jer, kako se kaže u Mt 18 o anđelima malenih, koji su nižega reda, da uvijek gledaju lice Oca. I tako će i u budućem životu nitko od ljudi poučavati drugoga o Bogu, nego ćemo ga svi gledati kakav jest, kako se drži u 1 Iv 3. I to je ono što se kaže u Jr 31: „Neće više poučavati čovjek bližnjega svoga govoreći: Upoznaj Gospodina, jer će me svi poznavati, od maloga njihova sve do velikoga“. Ali o onome što spada na dijeljenje Božjih službi, jedan anđeo poučava drugoga, čisteći, prosvjetljujući i savršeno vodeći. I u skladu s tim, nešto imaju od djelatnoga života dok god svijet traje, iz ovoga što nastoje oko upravljanja nižim stvorenjem. Što se označava time što je Jakov vidio anđele na ljestvici kako se penju, što spada na kontemplaciju, i kako silaze, što spada na djelovanje. Ali kako Grgur kaže u 2. knjizi Morala: „Ne izlaze van iz božanskog viđenja tako da bi bili lišeni radosti unutarnje kontemplacije“. I stoga se u njima ne razlikuje djelatni život od kontemplativnoga, kao u nama, koji smo po djelatnim djelima spriječeni od kontemplacije. Ne obećava nam se pak sličnost s anđelima s obzirom na upravljanje nižim stvorenjem, koje nam ne dolikuje prema redu naše naravi, kao što dolikuje anđelima, nego s obzirom na viđenje Boga.
Odgovor na 3. prigovor: dugotrajnost djelatnoga života u sadašnjem stanju koja nadilazi dugotrajnost kontemplativnoga života, ne proizlazi iz svojstva obaju života promatranih po sebi, nego iz našega nedostatka, koji smo zbog težine tijela povučeni od visine kontemplacije. Odakle ondje Grgur nadodaje da je „duša, odgurnuta vlastitom slabošću od neizmjerljivosti tolika uzvišenosti, pala natrag u samu sebe“.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.