II-II, q. 177, a. 2
Kojima ova milost pripada
Prigovor 1. Čini se da milost govora mudrosti i znanosti pripada i ženama. Ovoj naime vrsti milosti pripada poučavanje, kao što je rečeno. Ali poučavati dolikuje ženi, jer se kaže u Izr 4: „Jedinac bijah pred majkom svojom, i poučavala me.“ Dakle, ova milost pripada ženama.
Prigovor 2. Nadalje, veća je milost prorokovanja nego milost govora, kao što je veće razmatranje istine nego njezino izricanje. Ali prorokovanje se udjeljuje ženama, kao što se čita u Suci 4 o Debori; i u 2 Kr 22 o Holdi, proročici, ženi Selumovoj; i u Dj 2 o četirima kćerima Filipovim. Apostol također kaže u 1 Kor 11: „Svaka žena koja moli ili prorokuje“ i ostalo. Dakle, čini se da mnogo više milost govora pripada ženi.
Prigovor 3. Nadalje, u 1 Pt 4 se kaže: „Jedni drugima poslužujte njome, kao što je tko primio milost.“ Ali neke žene primaju milost mudrosti i znanosti, koju ne mogu drugima posluživati osim po milosti govora. Dakle, milost govora pripada ženama.
Naprotiv, Apostol kaže u 1 Kor 14: „Žene neka šute u crkvama“; i u 1 Tim 2: „Ženi ne dopuštam poučavati.“ To pak ponajprije pripada milosti govora. Dakle, milost govora ne pripada ženama.
Odgovaram: govorom se netko može služiti dvostruko. Na jedan način, privatno jednome ili malobrojnima, u prisnu razgovoru. I s obzirom na to, milost govora može pripisno pripadati ženama. Na drugi način, javno obraćajući se cijeloj Crkvi. I to se ženi ne dopušta. Prvo naime, i ponajprije, zbog stanja ženskog spola, koji treba biti podložan mužu, kako je očito u Post 3. A poučavati i uvjeravati javno u Crkvi ne pripada podložnima, nego prelatima. Ipak, podložni muži mogu to po ovlaštenju izvršavati, jer nemaju takvu podložnost iz naravnoga spola, kao žene, nego iz nečega što nadođe slučajno. Drugo, da se ljudski duhovi ne privuku na požudu. Kaže se naime u Sir 9: „Razgovor njezin kao oganj gori.“ Treće, jer, kao obično, žene nisu savršene u mudrosti da bi im se moglo prikladno povjeriti javno poučavanje.
Odgovor na 1. prigovor: ono mjerodavno mjesto govori o privatnom poučavanju kojim majka odgaja sina.
Odgovor na 2. prigovor: milost se prorokovanja motri prema umu rasvijetljenu od Boga, s koje strane u ljudi nema razlike među spolovima, prema onome u Kol 3: „Obukavši novoga čovjeka, koji se obnavlja na sliku onoga koji ga je stvorio, gdje nema muškog i ženskog.“ Ali milost govora pripada poučavanju ljudi, među kojima se nalazi razlika spolova. Zato nije jednak razlog za jedno i drugo.
Odgovor na 3. prigovor: milost primljenu od Boga netko poslužuje na različite načine, prema raznolikosti vlastita stanja. Odakle žene, ako imaju milost mudrosti ili znanosti, mogu je posluživati prema privatnom poučavanju, ali ne prema javnome.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.