Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 174, a. 5

Može li neki blaženik biti prorok

Prigovor 1. Čini se da je neki stupanj proroštva i u blaženima. Mojsije je naime, kako je rečeno, vidio božansku bit. Koji se ipak naziva prorokom. Dakle, iz istog razloga, blaženi se mogu nazivati prorocima.

Prigovor 2. Nadalje, proroctvo je božanska objava. Ali se božanske objave događaju i blaženim Anđelima. Dakle, i blaženi Anđeli mogu se nazivati prorocima.

Prigovor 3. Nadalje, Krist je od trena začeća bio baštinik. I ipak sam sebe imenuje prorokom u Mt 13, gdje kaže: „Nema proroka bez časti osim u svojem zavičaju“. Dakle, i baštinici i blaženi mogu se nazivati prorocima.

Prigovor 4. Nadalje, za Samuela se kaže u Sir 46: „Uzvisio je glas svoj sa zemlje u proroctvu, da uništi bezbožnost naroda“. Dakle, iz istoga razloga, drugi sveci nakon smrti mogu se nazivati prorocima.

Naprotiv, u 2 Pt 1, proročka se besjeda uspoređuje svjetiljci koja svijetli na tamnome mjestu. Ali u blaženima nema nikakve tame. Dakle, ne mogu se nazivati prorocima.

Odgovaram: proroctvo označuje neko viđenje neke nadnaravne istine kao izdaleka postojeće. A to se doista događa dvostruko. Prvo, s diobe same spoznaje, jer se očito nadnaravna istina ne spoznaje u njoj samoj, nego u nekim svojim učincima. I pritom će biti još više izdaleka ako se to događa po likovima tjelesnih stvari, negoli po razvidnim učincima. I takva je ponajviše proročka vizija koja se događa po sličnostima tjelesnih stvari. Drugo, viđenje je izdaleka s diobe samoga vidioca, koji se naime nije u potpunosti doveo do posljednjega savršenstva, prema onome 2 Kor 5: „Dok god smo u tijelu, izbivamo od Gospodina“. Na nijedan se način pak blaženi ne nalaze izdaleka. Odakle se ne mogu nazivati prorocima.

Odgovor na 1. prigovor: ono viđenje Mojsijevo bijaše u zanosu, po načinu trpnosti, a ne trajno, po načinu blaženstva. Odakle je onaj koji je vidio još uvijek bio izdaleka. Zbog toga takva vizija ne gubi u potpunosti pojmovnost proroštva.

Odgovor na 2. prigovor: anđelima se događa božanska objava ne kao onima koji postoje izdaleka, nego kao onima koji su već u potpunosti sjedinjeni s Bogom. Odakle takva objava nema pojmovnost proroštva.

Odgovor na 3. prigovor: Krist je ujedno bio baštinik i putnik. Utoliko dakle koliko bijaše baštinik, ne priliči mu pojmovnost proroštva, nego samo utoliko koliko bijaše putnik.

Odgovor na 4. prigovor: ni Samuel još bijaše dospio do stanja blaženstva. Odakle i, ako je po volji Božjoj sama duša Samuelova Šaulu unaprijed navijestila ishod rata, Bog mu to objavljujući, pripada pojmovnosti proroštva. Nije pak isto o svecima koji su sada u domovini. Niti protivi se što se to govori da je učinjeno umijećem zloduha. Jer iako zlodusi dušu nekoga sveca ne mogu prizvati, niti prisiliti na nešto što bi djelovalo; to se ipak može dogoditi božanskom moću da, dok se zloduh pita, sam Bog po svom glasniku izriče istinu, kao što je po Iliji odgovorio istinu glasnicima kralja koji bijahu poslani da pitaju Boga od Ekrona, kako se drži u 2 Kr 1. Premda se također može reći da ne bijaše duša Samuelova, nego zloduh koji govori u njegovoj osobi, kojega mudrac naziva Samuelom, i njegovo unaprijed navještanje proroštvom, prema mišljenju Šaula i prisutnih, koji su tako mislili.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.