II-II, q. 174, a. 3
O različitosti stupnjeva proroštva
Prigovor 1. Čini se da stupnjevi proroštva ne mogu biti razlučeni prema zamišljenoj viziji. Stupanj nečega se naime ne motri prema onome što je radi nečega drugoga, nego prema onome što je radi samoga sebe. U proroctvu se pak radi nečega drugoga traži intelektualna vizija, a radi nečega drugoga zamišljena vizija, kako je rečeno gore. Dakle, čini se da se stupnjevi proroštva ne razlučuju prema zamišljenoj viziji, nego samo prema intelektualnoj.
Prigovor 2. Nadalje, čini se da je jednog proroka jedan stupanj proroštva. Ali jednom se proroku objavljenje događa prema različitim zamišljenim vizijama. Dakle, raznolikost zamišljene vizije ne raznolikosti stupnjeve proroštva.
Prigovor 3. Nadalje, prema Glosi, na početku Psaltera, proroctvo se sastoji u izrečenom i učinjenom, u snu i viđenju. Proročki se stupanj dakle ne treba više razlučivati prema zamišljenoj viziji, kojoj pripada viđenje i san, nego prema izrečenom i učinjenom.
Naprotiv, sredstvo raznoliko čini stupnjeve spoznaje, kao što je znanost radi čega viša, stoga što je po plemenitijem sredstvu, nego znanost da, ili također nego mnijenje. Ali zamišljena vizija u proročkoj spoznaji jest poput nekoga sredstva. Dakle, stupnjevi proroštva trebaju se razlučivati prema zamišljenoj viziji.
Odgovaram: kao što je rečeno, proroctvo u kojemu se po razvidnom svjetlu otkriva neka nadnaravna istina po zamišljenoj viziji, drži srednji stupanj između onoga proroštva u kojemu se otkriva nadnaravna istina bez zamišljene vizije, i onoga u kojemu se po razvidnom svjetlu bez zamišljene vizije čovjek usmjerava k tomu da spozna ili čini ono što pripada ljudskom ophođenju. Više je pak svojstveno proroctvu spoznaja negoli djelovanje. I zato je najniži stupanj proroštva kada se netko iz unutarnjeg poticaja pokreće k nečemu što se izvana čini, kao što se za Samsona kaže u Suci 15, da „duh Gospodnji užeže u nj, i kao što se od vatrene žege slama snopje, tako se i užeta kojima bijaše svezan razriješiše i spadoše“. Drugi je pak stupanj proroštva kada se netko iz unutarnjeg svjetla prosvjetljuje za spoznaju nečega što ipak ne prelazi granice naravne spoznaje, kao što se kaže za Salomona u 1 Kr 4, da „govorio je prispodobe, i raspravljao o drveću, od cedra na Libanu do izopa što raste iz zida, i raspravljao je o živini, i o pticama, i o gmazovima, i o ribama“. I sve je to bilo od božanskog nadahnuća, jer se prethodno navodi: „Bog dade Salomonu mudrost i razboritost veoma veliku“. Ta su dva stupnja ipak ispod proroštva u pravom smislu, jer ne dotiču nadnaravnu istinu. Ona se pak vizija u kojoj se očituje nadnaravna istina po zamišljenoj viziji raznoliko dijeli, prvo, prema razlici sna, koji se događa u spavanju; i viđenja, koje se događa u budnosti. Ono pripada višem stupnju proroštva, jer se čini većom snaga proročkoga svjetla koja dušu zaokupljenu oko osjetnih stvari u budnosti odvlači prema nadnaravnima, nego ona koja dušu čovjeka odvraćenu od osjetnih zatekne u spavanju. Drugo se pak razlučuju stupnjevi proroštva s obzirom na izričaj zamišljenih znamenja kojima se razvidna istina izražava. I budući da su znamenja ponajviše izražajna razvidne istine jesu riječi, stoga se viši stupanj proroštva čini kada prorok sluša riječi koje izražavaju razvidnu istinu, bilo u budnosti bilo u spavanju, negoli kada vidi neke stvari koje označuju istinu, kao što sedam punih klasova označuje sedam godina obilja. U kojima se znamenjima ujedno čini proroctvo tim višim, što su znamenja izražajnija, kao što Jeremija vidje požar grada pod sličnošću užarenog lonca, kako se kaže u Jr 1. Treće se pak pokazuje da je viši stupanj proroštva kada prorok ne vidi samo znamenja riječi ili djela, nego također vidi, u budnosti ili u spavanju, nekoga kako s njim razgovara ili nešto pokazuje, jer se po tomu pokazuje da um proroka više pristupa k uzroku koji objavljuje. Četvrto se pak uzvisina proročkoga stupnja može motriti iz stanja onoga koji se vidi. Jer je viši stupanj proroštva ako se onaj koji govori ili pokazuje, vidi, u budnosti ili spavanju, u liku Anđela, negoli ako se vidi u liku čovjeka. I još viši ako se vidi, u spavanju ili budnosti, u liku Božjem, prema onome Iz 6: „Vidjeh Gospodina, sjedeći“. Iznad svih pak ovih stupnjeva jest treći rod proroštva, u kojemu se razvidna istina i nadnaravna bez zamišljene vizije pokazuje. Ona ipak prelazi pojmovnost proroštva u pravom smislu, kako je rečeno. I zato iz toga slijedi da se stupnjevi proroštva u pravom smislu razlučuju prema zamišljenoj viziji.
Odgovor na 1. prigovor: razlučivanje razvidnog svjetla ne može biti od nas spoznato osim prema tomu kako se prosuđuje po nekim zamišljenim ili osjetnim znamenjima. I zato se iz raznolikosti zamišljenoga prosuđuje raznolikost intelektualnoga svjetla.
Odgovor na 2. prigovor: kao što je rečeno gore, proroctvo nije po načinu trajnog habitusa, nego više po načinu prolazne trpnosti. Odakle nije neprilično da se jednome te istom proroku proročko objavljenje dogodi u različitim navratima prema različitim stupnjevima.
Odgovor na 3. prigovor: izrečeno i učinjeno o kojima se ondje spominje, ne pripadaju objavi proroštva, nego navještenju, koje se događa prema odredbi onih kojima se navješćuje ono što je proroku objavljeno; a to se događa ponekad riječima, ponekad djelima. Navještenje pak i vršenje čudesa posljedično se odnose na proroctvo, kako je rečeno gore.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.