II-II, q. 174, a. 1
O diobi proroštva na njegove vrste
Prigovor 1. Čini se da se proroštvo neprikladno dijeli u Glosaru na Mt 1, „djevica će u utrobi imati“, gdje se kaže da je „proroštvo jedno od predodređenja Božjega, koje je nužno na sve načine zbiti se, da se ispuni bez naše odluke, kao ovo o kojem se ovdje radi; drugo je od Božjega predznanja, u koje se umiješa naša odluka; treće je ono što se naziva prijetnjom, a zbiva se za znak božanskoga gnjeva“. Ono naime što slijedi svako proroštvo ne valja postavljati kao diobeni ud proroštva. Ali svako je proroštvo prema božjem predznanju, jer proroci čitaju u knjizi predznanja, kako kaže Glosar na Iz 38. Dakle, čini se da ne valja postavljati jednu vrstu proroštva koja je prema predznanju.
Prigovor 2. Nadalje, kao što se nešto prorokuje prema prijetnji, tako isto i prema obećanju, i oboje se mijenja. Govori se naime u Jr 18: „Iznenada ću progovoriti protiv naroda i protiv kraljevstva da iščupam i razorim i uništim ga: ako se obrati narod onaj od zla svojega, pokajat ću se i ja“, i ovo pripada proroštvu prijetnje. I poslije pridodaje o proroštvu obećanja: „Iznenada ću progovoriti o narodu i o kraljevstvu da sagradim i posadim ga: ako učini zlo u očima mojim, pokajat ću se nad dobrom koje rekoh da ću učiniti njemu.“ Dakle, kako se postavlja proroštvo prijetnje, tako treba postaviti proroštvo obećanja.
Prigovor 3. Nadalje, Izidor kaže u knjizi Etymol.: „Vrsta proroštva ima sedam. Prva vrsta, zanos, što je izlazak uma, kao što Petar vidje posudu spuštenu s neba s raznim životinjama. Druga vrsta, viđenje, kao kod Izaije koji reče: vidjeh Gospodina gdje sjedi, i ostalo. Treća vrsta jest san, kao što Jakov vidje ljestve spavajući. Četvrta vrsta, kroz oblak, kao što Bog govori s Mojsijem. Peta vrsta, glas s neba, kao što zazvoni Abrahamu govoreći: ne pružaj ruku na dječaka. Šesta vrsta, primljena prispodoba, kao kod Balaama. Sedma vrsta, ispunjenje Duhom Svetim, kao gotovo kod svih proroka.“ Postavlja također tri vrste viđenja: „jedno, prema očima tijela; drugo, prema maštovitom duhu; treće, po motrenju uma.“ Ali ovo se ne izražava u prije rečenoj diobi. Dakle, nedostatna je.
Naprotiv, autoritet Jeronimov, čijim se navodi Glosar.
Odgovaram: vrste habitusa i čina u moralnim se stvarima razlučuju prema predmetima. Predmet je proroštva pak ono što je u božjoj spoznaji iznad ljudske moći. I zato se prema razlici ovoga proroštvo razlučuje u različite vrste, prema prije rečenoj diobi. Rečeno je pak gore da je buduće u božjoj spoznaji dvostruko. Na jedan način, kako je u svojem uzroku. I tako se prihvaća proroštvo prijetnje, koje se ne ispunja uvijek, nego se po njemu unaprijed navješćuje red uzroka prema učincima, koji se ponekad, kad nadođu drugi, pripriječi. Na drugi način, Bog predspoznaje neke stvari u njima samima. Bilo kao ono što će on učiniti. I ovih je proroštvo predodređenja, jer, prema Damaščanu, „Bog predodređuje ono što nije u nama“. Bilo kao ono što će se učiniti po ljudskoj slobodnoj volji. I tako je proroštvo predznanja. Koje može biti dobrih i zlih stvari, što se ne događa kod proroštva predodređenja, koje je samo dobrih stvari. I budući da se predodređenje obuhvaća pod predznanjem, zato se u Glosaru na početku Psalterija postavlja samo dvostruka vrsta proroštva, naime prema predznanju i prema prijetnji.
Odgovor na 1. prigovor: predznanje se prigodno naziva predspoznaja budućih događaja kako su u njima samima, i prema tome se postavlja vrsta proroštva. Kakogod se pak izriče s obzirom na buduće događaje, bilo prema tome kako su u njima samima bilo prema tome kako su u svojim uzrocima, općenito se odnosi na svaku vrstu proroštva.
Odgovor na 2. prigovor: proroštvo se obećanja obuhvaća pod proroštvom prijetnje, jer je isti razlog istine u obojemu. Nazivlje se ipak više po prijetnji, jer je Bog spremniji otpustiti kaznu nego oduzeti obećana dobra.
Odgovor na 3. prigovor: Izidor razlučuje proroštvo prema načinu prorokovanja. Koji se doduše može razlučiti ili prema moćima spoznaje u čovjeku, a to su osjetilo, mašta i razum. I tako se uzima trostruko viđenje, koje postavlja kako on tako i Augustin u dvanaestoj knjizi djela Super Gen. ad Litt. Ili se može uzeti prema razlici proročkoga preljeva. Koji se doduše, s obzirom na rasvjetljenje razuma, označuje ispunjenjem Duhom Svetim, koje postavlja na sedmome mjestu. S obzirom doista na utiskivanje maštovitih oblika, postavlja troje: naime san, koji postavlja na trećemu mjestu; te viđenje, koje se zbiva u budnosti s obzirom na bilo kakve zajedničke stvari, koje postavlja na drugome mjestu; te zanos, koji se zbiva uzdignućem uma u neke uzvišenije stvari, koji postavlja na prvome mjestu. S obzirom doista na osjetne znakove, postavlja troje. Jer osjetni znak ili je neka tjelesna stvar koja se izvana ukazuje vidu, kao oblak, koji postavlja na četvrtome mjestu. Ili je glas izvana oblikovan i donesen do sluha čovjeka, koji postavlja na petome mjestu. Ili je glas oblikovan po čovjeku sa sličnošću neke stvari, što pripada prispodobi, koju postavlja na šestome mjestu.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.