Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 173, a. 1

Vide li proroci samu Božju bit

Prigovor 1. Čini se da proroci vide samu Božju bit. Jer nad onim u Izaiji 38, „uredi svoj dom itd.“, glosator kaže: „Proroci mogu čitati u samoj knjizi Božjeg predznanja, u kojoj su sve stvari zapisane.“ Ali Božje predznanje jest sama njegova bit. Dakle, proroci vide samu Božju bit.

Prigovor 2. Nadalje, Augustin kaže u devetoj knjizi De Trin. da „u onoj vječnoj istini, iz koje su sve vremenite stvari načinjene, motrimo umnim vidom oblik prema kojemu postojimo i prema kojemu djelujemo“. Ali proroci imaju najuzvišeniju spoznaju božanskih stvari među svim ljudima. Dakle, oni ponajviše vide božansku bit.

Prigovor 3. Nadalje, buduće se kontingentne stvari unaprijed spoznaju od proroka u skladu s nepromjenjivom istinom. Takve pak nisu osim u samome Bogu. Dakle, proroci vide samoga Boga.

Naprotiv, viđenje božanske biti ne iscrpljuje se u domovini. A proroštvo se iscrpljuje, kako se nalazi u 1 Kor 13. Dakle, proroštvo ne biva viđenjem božanske biti.

Odgovaram: proroštvo označava božansku spoznaju kao daleko postojeću, odakle se i za proroke kaže u Poslanici Hebrejima 11 da su bili oni koji izdaleka motre. Oni pak koji su u domovini, koji se nalaze u stanju blaženstva, ne vide kao izdaleka, nego takoreći izbliza, u skladu s onim iz Psalma: „Pravednici će prebivati s licem tvojim.“ Odakle je očito da je proročka spoznaja drugačija od savršene spoznaje koja će biti u domovini. Odakle se i razlikuje od nje kao nesavršeno od savršenoga, te se njezinim dolaskom iscrpljuje, kao što je očito po apostolu u 1 Kor 13. Bili su pak neki koji su, želeći proročku spoznaju razlikovati od spoznaje blaženih, rekli da su proroci vidjeli samu božansku bit, koju nazivaju zrcalom vječnosti, ne doduše u skladu s tim što je predmet blaženih, nego utoliko što su u njoj razlozi budućih događaja. Što je doista posve nemoguće. Bog je naime predmet blaženstva u skladu sa samom svojom biti, u skladu s onim što Augustin kaže u petoj knjizi Confess.: blažen je tko te poznaje, makar ne poznavao ono, to jest stvorenja. Nije pak moguće da netko vidi razloge stvorenja u samoj božanskoj biti a da je ne vidi. Bilo zato što je sama božanska bit razlog svih stvari koje bivaju, a idealni razlog ne dodaje nad božansku bit osim odnos prema stvorenju. Bilo također zato što je prije spoznati nešto u sebi, što je spoznati Boga kakav je predmet blaženstva, nego spoznati to usporedbom s drugim, što je spoznati Boga u skladu s razlozima stvari koji u njemu postoje. I zato ne može biti da proroci vide Boga u skladu s razlozima stvorenja, a ne onako kako je predmet blaženstva. I zato treba reći da proročko viđenje nije viđenje same Božje biti, niti u samoj Božjoj biti vide ono što vide, nego u nekim sličnostima, u skladu s prosvjetljenjem božanskog svjetla. Odakle Dionizije kaže u četvrtom poglavlju Cael. Hier., govoreći o proročkim viđenjima, da „mudri teolog to viđenje naziva božanskim koje biva po sličnosti stvari koje nemaju tjelesni oblik, redukcijom onih koji vide u božansko“. I takve sličnosti prosvjetljene božanskim svjetlom više imaju narav zrcala nego Božje biti. Jer u zrcalu odskaču prilike od drugih stvari, što se ne može reći za Boga. Ali takvo prosvjetljenje uma proročki može se nazvati zrcalom, utoliko što u njemu odsijeva sličnost istine Božjeg predznanja, te se zbog toga naziva zrcalom vječnosti, takoreći predočavajući Božje predznanje, koji u svojoj vječnosti sve vidi prisutno, kao što je rečeno.

Odgovor na 1. prigovor: proroci se nazivaju promatračima u knjizi Božjeg predznanja utoliko što iz sama Božjeg predznanja odsijeva istina u um proroka.

Odgovor na 2. prigovor: u prvoj istini čovjek se naziva onim koji vidi vlastiti oblik, kojim postoji, utoliko što sličnost prve istine sja u ljudskom umu, iz čega duša ima da samu sebe spoznaje.

Odgovor na 3. prigovor: upravo iz toga što su u Bogu buduće kontingentne stvari u skladu s nepromjenjivom istinom, on može utisnuti u um proroka sličnu spoznaju, a da proroci ne vide Boga po biti.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.