II-II, q. 172, a. 5
Je li ikakvo prorokovanje od zlih duhova
Prigovor 1. Čini se da nijedno proroštvo nije od zlih duhova. Proroštvo je naime božanska objava, kako kaže Kasiodor. Ali ono što biva od zlog duha, nije božansko. Dakle, nijedno proroštvo ne može biti od zlog duha.
Prigovor 2. Nadalje, za proročku spoznaju traži se neko prosvjetljenje, kao što je gore rečeno. Ali zli duhovi ne prosvjetljuju ljudski razum, kao što je rečeno gore u Prvom dijelu. Dakle, nijedno proroštvo ne može biti od zlih duhova.
Prigovor 3. Nadalje, nije učinkovit znak ono što se odnosi i na suprotno. Ali proroštvo je znak potvrđenja vjere, odakle nad Rimljanima 12, ili proroštvo u skladu s mjerom vjere, glosator kaže: „Znat ćeš da u brojenju darova počinje od proroštva, koje je prvi dokaz da je naša vjera razumna, jer su vjernici, primivši Duha, prorokovali.“ Dakle, zli duhovi ne mogu dati proroštvo.
Naprotiv, kaže se u 1 Kr 18: „Skupi k meni sav Izrael na goru Karmel, i tristopedeset proroka Balovih, i četiristo proroka gajeva, koji jedu sa stola Jezabelina.“ Ali takvi bijahu štovatelji zlih duhova. Dakle, čini se da je neko proroštvo također od zlih duhova.
Odgovaram: kao što je gore rečeno, proroštvo označava neku spoznaju koja je daleko udaljena od ljudske spoznaje. Očito je pak da razum višega reda može spoznati neke stvari koje su udaljene od spoznaje nižega reda. Iznad ljudskog razuma pak nije samo božanski razum, nego također i razum dobrih i zlih anđela, prema redu naravi. I zato neki zli duhovi spoznaju, također svojom prirodnom spoznajom, neke stvari koje su udaljene od spoznaja ljudi, a koje mogu otkriti ljudima. Jednostavno pak i najviše su udaljene one stvari koje samo Bog spoznaje. I zato proroštvo u vlastitom i jednostavnom smislu biva samo po božanskoj objavi. Ali i sama objava učinjena po zlim dusima može se pod određenim uvjetom nazvati proroštvom. Odakle oni kojima se nešto otkriva po zlim dusima, ne nazivaju se u Svetom pismu prorocima jednostavno, nego s nekim dodatkom, primjera radi, lažnim prorocima ili prorocima idola. Odakle Augustin u dvanaestoj knjizi O Postu doslovno: „Kad zli duh obuzme čovjeka u ovome“, to jest viđenjima, „ili ga čini opsjednutim, ili mahnitim, ili lažnim prorocima“.
Odgovor na 1. prigovor: Kasiodor ondje definira proroštvo u vlastitom i jednostavnom smislu.
Odgovor na 2. prigovor: zli duhovi očituju ljudima ono što znaju, ne doduše prosvjetljenjem razuma, nego nekim zamišljenim viđenjem, ili također osjetnim govorom. I u tome ovo proroštvo nedostaje u usporedbi s pravim.
Odgovor na 3. prigovor: nekim znakovima, također vanjskim, proroštvo zlih duhova može se razlučiti od božanskoga proroštva. Odakle Krizostom kaže uz Mateja da „neki prorokuju u duhu đavla, kakvi su gataoci, ali se tako razlučuju što đavao ponekad govori lažno, a Duh Sveti nikada“. Odakle se kaže u Ponovljenom zakonu 18: „Ako u potaji srca odgovoriš: Kako mogu razumjeti riječ koju Gospodin nije rekao? Ovo ćeš imati znak: ako prorok navijesti u ime Gospodnje pa se to ne dogodi, to Gospodin nije rekao.“
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.