II-II, q. 168, a. 4
O grijehu iz manjka igre
Prigovor 1. Čini se da u nedostatku igre ne postoji nikakav grijeh. Nijedan se naime grijeh ne nalaže pokorniku. Ali Augustin kaže, govoreći o pokorniku: „Neka se suzdrži od igara, od svjetovnih priredaba, tko želi zadobiti savršenu milost otpuštenja.“ Dakle, u nedostatku igre nema nikakva grijeha.
Prigovor 2. Nadalje, nijedan se grijeh ne stavlja u pohvalu svetaca. Ali u pohvali se nekih stavlja to što su se suzdržali od igre, govori se naime u Iz 15: „Nisam sjedio u vijeću veseljaka“; i u Tob 3 se kaže: „Nikad se nisam miješao s onima koji se igraju, niti sam se pravio sudionikom onih koji hodaju u lakomislenosti.“ Dakle, u nedostatku igre ne može biti grijeha.
Prigovor 3. Nadalje, Androniko postavlja strogost, koju ubraja među kreposte, da je „habitus u skladu s kojim neki niti donose drugima užitke razgovora, niti ih od drugih primaju“. Ali to pripada nedostatku igre. Dakle, nedostatak igre više pripada kreposti negoli grijehu.
Naprotiv, Filozof u 2. i IV. Ethic. postavlja da je nedostatak u igri grješan.
Odgovaram: sve što je protiv razuma u ljudskim stvarima, grješno je. Protivno je pak razumu da se netko pokazuje drugima odviše strog, primjera radi dok ne pokazuje ništa ugodno, pa čak i sprečava užitke drugih. Odakle Seneka kaže: „Tako se mudro ponašaj da te nitko ne drži grubim, niti te prezire kao neznatna.“ Oni pak koji u igri nedostaju, niti sami govore nešto smiješno, a onima koji govore na teret su, jer naime ne prihvaćaju odmjerene igre drugih. I zato su takvi grješni, i nazivaju se tvrdima i neotesanima, kako Filozof kaže u IV. Ethic.. No budući da je igra korisna radi užitka i odmora; užitak pak i odmor ne traže se radi sebe u ljudskom životu, nego radi djelovanja, kako se kaže u X. Ethic., nedostatak igre manje je grješan negoli prečesto pretjerivanje u igri. Odakle Filozof kaže u IX. Ethic. da „malobrojne prijatelje treba imati radi užitka“, jer malo užitka dostaje za život, poput začina; kao što malo soli dostaje u hrani.
Odgovor na 1. prigovor: budući da se pokornicima nalaže žalovanje za grijehe, zato im se zabranjuje igra. Nit to pripada grijehu nedostatka, jer je samo to u skladu s razumom da se u njima igra umanjuje.
Odgovor na 2. prigovor: Jeremija ondje govori u skladu s prigodnošću vremena čije je stanje više tražilo žalost. Odakle pridodaje: „Sam sam sjedio, jer si me napunio gorčinom.“ Ono pak što se kaže u Tob 3 pripada suvišnoj igri. Što je očito iz onoga što slijedi: „Niti sam se pravio sudionikom onih koji hodaju u lakomislenosti.“
Odgovor na 3. prigovor: strogost, u onoj mjeri u kojoj je krepost, ne isključuje sve užitke, nego suvišne i neuredne. Odakle se čini da pripada susretljivosti, koju Filozof naziva prijateljstvom, ili eukrapeliji, odnosno vedrini. Pa ipak je naziva i definira tako u skladu s umjerenošću, čije je zauzdavati užitke.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.