Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 167, a. 2

Je li u osjetnoj spoznaji

Prigovor 1. Čini se da grijeh radoznalosti nije usmjeren na osjetnu spoznaju. Jer kao što se neke stvari spoznaju osjetilom vida, tako se također neke stvari spoznaju osjetilom opipa i okusa. Ali oko onoga što se dotiče i kuša ne postavlja se grijeh radoznalosti, nego radije grijeh neumjerenosti ili proždrljivosti. Dakle, čini se da ni oko onoga što se spoznaje vidom nema grijeha radoznalosti.

Prigovor 2. Nadalje, radoznalost se čini da je u promatranju igara, odakle Augustin kaže u 6. knjizi Confess., da je „nekim slučajem bitke, kad je silan glas svega naroda silno udario na Alipija, pobijeđen radoznalošću, otvorio oči“. Ali promatranje igara ne čini se da je grješno, jer se takvo promatranje čini radosnim poradi oponašanja, u kojem se čovjek prirodno raduje, kako Filozof kaže u svojoj Poetici. Dakle, oko spoznaje osjetnih stvari nema grijeha radoznalosti.

Prigovor 3. Nadalje, čini se da radoznalosti pripada istraživanje postupaka bližnjih, kako kaže Beda. Ali istraživanje tuđih djela ne čini se grješnim, jer kako se kaže u Sir 17, „svakomu je Bog zapovjedio za njegova bližnjega“. Dakle, grijeh radoznalosti nije u spoznavanju takvih posebnih osjetnih stvari.

Naprotiv, Augustin kaže u knjizi De vera Relig., da „požuda očiju čini ljude radoznalima“. Kao što pak kaže Beda, požuda očiju nije samo u učenju magijskih vještina, nego također u promatranju predstava, i u razabiranju i prekoravanju mana bližnjih, što su određene posebne osjetne stvari. Budući da je požuda očiju određeni grijeh, kao i oholost života i požuda tijela, protiv kojih se dijeli u 1 Iv 2; čini se da je grijeh radoznalosti usmjeren na spoznaju osjetnih stvari.

Odgovaram: osjetna spoznaja uređena je na dvoje. Na jedan način, kako kod ljudi tako i kod drugih životinja, uređena je za održanje tijela, jer po takvoj spoznaji ljudi i druge životinje izbjegavaju štetne stvari, i traže ono što je nužno za održanje tijela. Na drugi način, posebice kod čovjeka, uređena je za spoznaju razuma, bilo spekulativnu bilo praktičnu. Pristupiti dakle nastojanju oko spoznaje osjetnih stvari na dvostruk način može biti grješno. Na jedan način, ukoliko osjetna spoznaja nije uređena na nešto korisno, nego radije odvraća čovjeka od nekog korisnog razmatranja. Odakle Augustin kaže u 10. knjizi Confess.: „psa koji trči za zecom više ne promatram kad se događa u cirkusu. Ali u polju, ako slučajno prolazim, odvraća me možda od nekog velikog razmatranja, te k sebi okreće taj lov, i ako mi već nije pokazana moja nemoć, brzo me opomene, isprazan obamirem“. Na drugi način, ukoliko je osjetna spoznaja uređena na nešto štetno, kao što je promatranje žene uređeno na požudu; i pomno istraživanje onoga što drugi čine, uređeno je na ogovaranje. Ako se pak netko spoznaji osjetnih stvari posvećuje uredno, poradi nužnosti održanja naravi, ili poradi nastojanja da se razumije istina, riječ je o kreposnoj marljivosti oko osjetne spoznaje.

Odgovor na 1. prigovor: neumjerenost i proždrljivost usmjerene su na užitke koji su u uporabi osjetljivih stvari. Ali oko užitka spoznaje svih osjetila postoji radoznalost. „I zove se požuda očiju, jer su oči glavne za spoznaju u osjetilima, odakle se sve osjetne stvari nazivaju onima koje se vide“, kako Augustin kaže u 10. knjizi Confess.. I kako Augustin ondje nadodaje: „odavde se očiglednije razabire što je naslada, što radoznalost koja se vrši po osjetilima, po tomu što naslada traži lijepo, ugodno, skladno, ukusno, meko; a radoznalost traži čak i tome suprotno, poradi iskušavanja, ne da bi podnijela nevolju, nego poradi požude da se iskuša i sazna“.

Odgovor na 2. prigovor: promatranje predstava postaje grješnim ukoliko time čovjek postaje skloni manama bilo putenosti bilo okrutnosti, po onome što se ondje prikazuje. Odakle Krizostom kaže da „takva promatranja čine preljubnike i bestidnike“.

Odgovor na 3. prigovor: promatrati djela bližnjih dobra srca, ili poradi vlastite koristi, da se naime čovjek po dobrim djelima bližnjega potakne na bolje, ili također poradi koristi onoga, da se naime ispravi ako nešto od njega biva učinjeno grješno, prema pravilu ljubavi i dužnosti službe, pohvalno je, prema onome iz Heb 10: „promatrajte jedni druge na poticaj ljubavi i dobrih djela“. Ali da netko ide za tim da promatra mane bližnjih da bi ih prezreo ili ogovorio, ili barem beskorisno uznemirivao, grješno je. Odakle se kaže u Izr 24: „ne postavljaj zasjede i ne traži nepravdu u domu pravednika, niti uništavaj njegovo počivalište“.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.