Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 166, a. 1

Koja je tvar brižljivosti

Prigovor 1. Čini se da tvar brižljivosti nije vlastito spoznaja. Brižljivim se naime netko naziva od toga što ulaže brigu u neke stvari. Ali u bilo kojoj tvari čovjek mora ulagati brigu, da bi ispravno učinio ono što treba učiniti. Stoga se čini da spoznaja nije posebna tvar brižljivosti.

Prigovor 2. Nadalje, brižljivost se suprotstavlja znatiželji. Ali znatiželja, koja se naziva od brige, može biti i oko ukrasa odjeće, i oko drugih takvih stvari koje pripadaju tijelu, odakle apostol kaže u Rim 13: „Za tijelo se ne brinite, da ne ugađate požudama.“ Stoga brižljivost nije samo oko spoznaje.

Prigovor 3. Nadalje, u Jr 6 se kaže: „Od maloga do velikoga, svi pohlepno grade dobitak.“ Ali lakomost nije vlastito oko spoznaje, nego više oko posjedovanja bogatstava, kako je gore rečeno. Stoga brižljivost, koja se naziva od brižnosti, nije vlastito oko spoznaje.

Naprotiv, kaže se u Izr 27: „Budi revan mudrosti, sine moj, i razveseli srce moje, da možeš uzvratiti riječ.“ Ali ista je brižljivost ona koja se hvali kao krepost, i na koju zakon poziva. Stoga je brižljivost vlastito oko spoznaje.

Odgovaram: brižljivost ponajviše naglašava snažno usmjeravanje uma na nešto. Um se pak ne usmjerava na nešto nego spoznajom toga. Odakle se um ponajprije usmjerava na spoznaju, a sekundarno se usmjerava na one stvari u kojima se čovjek upravlja spoznajom. I zato brižljivost ponajprije gleda na spoznaju, a naknadno na bilo koje druge stvari na koje nam je za djelovanje potrebno usmjerenje spoznaje. Kreposti pak vlastito sebi pridaju onu tvar oko koje su prvenstveno i ponajprije, kao hrabrost pogibli smrti, i umjerenost užitak opipa. I zato se za brižljivost vlastito kaže da je oko spoznaje.

Odgovor na 1. prigovor: oko drugih se tvar nešto ne može ispravno učiniti, nego samo prema onome što je unaprijed određeno po razumu koji spoznaje. I zato brižljivost ponajprije gleda na spoznaju, ma kojoj se tvari uložila briga.

Odgovor na 2. prigovor: iz čovjekove se naklonosti privlači njegov um da namjerava ono čemu je sklon, prema onome iz Mt 6: „Gdje im je blago, ondje im je i srce.“ I budući da je čovjek najviše naklonjen onima kojima se tijelo hrani, slijedi da se čovjekova misao okreće ponajviše oko onih kojima se tijelo hrani, da naime čovjek istraži kako najbolje može pomoći svome tijelu. I prema tomu se znatiželja postavlja oko onih stvari koje pripadaju tijelu, razlogom onih stvari koje pripadaju spoznaji.

Odgovor na 3. prigovor: lakomost uzdiše za stjecanjem dobitaka, za što je ponajviše potrebno neko umijeće zemaljskih stvari. I prema tomu se brižljivost pripisuje onima koji se tiču lakomosti.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.