Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 164, a. 2

O drugim posebnim kaznama koje se navode u Knjizi Postanka

Prigovor 1. Čini se da posebne kazne prvih roditelja nisu prikladno određene u Svetom pismu. Ne treba se naime kao kazna grijeha odrediti ono što bi postojalo i bez grijeha. Ali bol u rađanju postojala bi, kako se čini, i bez grijeha, jer to zahtijeva ustrojstvo ženskoga spola, tako da se potomstvo ne može roditi bez boli onoga tko rađa. Slično tako podložnost žene mužu slijedi savršenstvo muškoga spola i nesavršenstvo ženskoga. I nicanje trnja i korova pripada naravi zemlje, koja bi postojala i bez grijeha. Stoga takve stvari nisu prikladne kazne prvoga grijeha.

Prigovor 2. Nadalje, ono što pripada nečijem dostojanstvu, ne čini se da pripada njegovoj kazni. Ali množenje začeća pripada ženskom dostojanstvu. Stoga se ne treba postavljati kao ženska kazna.

Prigovor 3. Nadalje, kazna grijeha prvih roditelja prenosi se na sve, kao što je rečeno za smrt. Ali ne množe se začeća svih žena, niti se svi muževi hrane kruhom u znoju lica svoga. Stoga to nisu prikladne kazne prvoga grijeha.

Prigovor 4. Nadalje, mjesto Raja bilo je stvoreno radi čovjeka. Ali ništa ne smije biti uzalud u poretku stvari. Stoga se čini da nije bila prikladna kazna čovjeku to što je bio isključen iz Raja.

Prigovor 5. Nadalje, za to se mjesto zemaljskog Raja samo po sebi govori da je nepristupačno. Uzalud su dakle postavljene druge zapreke da se čovjek ne bi onamo vratio, naime kerubin i plameni mač koji se okreće.

Prigovor 6. Nadalje, čovjek je nakon grijeha odmah bio podložan nužnosti smrti, i tako po blagodati stabla života nije mogao biti vraćen na besmrtnost. Uzalud mu se dakle zabranjuje blagovanje stabla života. Kada se kaže u Post 3: „Pazite da čovjek ne posegne za stablom života, pa da blaguje i živi dovijeka.“

Prigovor 7. Nadalje, izrugivati se bijedniku čini se da se protivi milosrđu i blagosti, što se u Pismu najviše pripisuje Bogu, prema onome iz Psalma: „Milosrđe je njegovo nad svim djelima njegovim.“ Stoga se neprikladno postavlja da se Gospodin izrugao prvim roditeljima koji su već grijehom bili dovedeni u bijedu, gdje se kaže: Gle, Adam postade kao jedan od nas, poznavajući dobro i zlo.

Prigovor 8. Nadalje, odjeća pripada čovjekovoj potrebi, kao i hrana, prema onome iz 1 Tim 6: „Imamo li hranu i odjeću, budimo time zadovoljni.“ Stoga, kao što je hrana bila dodijeljena prvim roditeljima prije grijeha, tako je i odjeća trebala biti dodijeljena. Neprikladno se dakle nakon grijeha kaže da im je Bog načinio haljine od koža.

Prigovor 9. Nadalje, kazna koja se primjenjuje za neki grijeh mora imati više zla nego što je probitak koji netko postiže grijehom, inače se kaznom nitko ne bi odvratio od grijeha. Ali prvi su roditelji grijehom postigli to da im se otvore oči, kako se kaže u Post 3. To pak prevladava u dobru nad svim kaznenim zlima koja se postavljaju kao posljedica grijeha. Neprikladno se dakle opisuju kazne koje slijede grijeh prvih roditelja.

Naprotiv, ove su kazne božanski odmjerene od onoga koji sve čini u broju, težini i mjeri, kako se kaže u Mudr 11.

Odgovaram: kao što je rečeno, prvi su roditelji zbog svoga grijeha bili lišeni božanske blagodati kojom se u njima čuvala cjelovitost ljudske naravi, čijim je oduzimanjem ljudska narav zapala u kaznene nedostatke. I zato su dvostruko bili kažnjeni. Prvo doista s obzirom na to što im je oduzeto ono što je pripadalo stanju cjelovitosti, naime mjesto zemaljskog Raja, što se označuje u Post 3, kada se kaže: „I izagna Bog čovjeka iz raja milja.“ I budući da se na ono stanje prve nevinosti po sebi nije mogao vratiti, prikladno su postavljene zapreke da se ne bi vratio na ono što je pripadalo prvom stanju, naime glede hrane, da ne uzme sa stabla života; i glede mjesta: „Postavi Bog pred raj milja kerubine i plameni mač.“ Drugo pak, bili su kažnjeni s obzirom na to što su im dodijeljena ona koja dolikuju naravi lišenoj takve blagodati. I to doista i s obzirom na tijelo, i s obzirom na dušu. S obzirom doista na tijelo, kojemu pripada razlika spolova, jedna je kazna dodijeljena ženi, a druga mužu. Ženi je doista dodijeljena kazna u dvome radi čega se udružuje mužu, a to su rađanje potomstva i zajedništvo poslova koji pripadaju kućnome životu. S obzirom pak na rađanje potomstva, kažnjena je dvostruko. Prvo doista s obzirom na tegobe koje podnosi noseći začeto potomstvo, a to se označuje kada se kaže: „Množit ću tvoje patnje i trudnoće tvoje.“ I s obzirom na bol koju podnosi rađajući, i s obzirom na to se kaže: „U boli ćeš rađati djecu.“ S obzirom pak na kućni život, kažnjava se time što je podložna muževljevoj vlasti, po onome što se kaže: „Pod vlašću muža bit ćeš.“ I kao što ženi pripada da bude podložna mužu u onome što pripada kućnome životu, tako mužu pripada da pribavlja životne potrepštine. I oko toga se kažnjava trostruko. Prvo doista kroz neplodnost zemlje, kada se kaže: „Prokleta zemlja u trudu tvojemu.“ Drugo, kroz tjeskobu rada, bez koje se plodovi zemlje ne primaju, odakle se kaže: „U znoju lica svoga jest ćeš kruh u sve dane života svoga.“ Treće, s obzirom na zapreke koje dolaze onima koji obrađuju zemlju, odakle se kaže: „Trnje i korov nicat će ti.“ Slično se tako i s diobene strane duše opisuje njihova trostruka kazna. Prvo doista s obzirom na zbunjenost koju su podnijeli zbog pobune tijela protiv duha, odakle se kaže: „Otvoriše se oči obojici, i upoznaše da su goli.“ Drugo, s obzirom na prekoravanje vlastite krivnje, po onome što se kaže: „Gle, Adam postade kao jedan od nas.“ Treće, s obzirom na spomen buduće smrti, prema tomu što mu je rečeno: „Prah si, i u prah ćeš se vratiti.“ Ovome također pripada to što im je Bog načinio haljine od koža, u znak njihove smrtnosti.

Odgovor na 1. prigovor: u stanju nevinosti porođaj bi bio bez boli. Govori naime Augustin, u 14. knjizi De Civ. Dei: „Tako bi za rađanje opuštanje ženskih utroba vršio ne jauk boli, nego poticaj zrelosti, kao što bi za začeće obje prirode sjedinjavao ne požudni napor, nego dobrovoljna uporaba.“ Podložnost pak žene mužu valja razumjeti da je uvedena na ženinu kaznu, ne s obzirom na upravljanje, jer bi i prije grijeha muž bio glava žene i njezin upravitelj, nego utoliko što žena, protiv vlastite volje, ima potrebu pokoravati se muževljevoj volji. Trnje bi pak i korov zemlja iznijela da čovjek nije sagriješio, za hranu životinjama, a ne na čovjekovu kaznu, jer se naime njihovim izrastanjem nikakav trud ili ubod ne bi dogodio čovjeku koji radi na zemlji, kako Augustin kaže u knjizi Super Gen. ad Litt. Iako Alkuin kaže da prije grijeha zemlja uopće ne bi iznijela trnje i korov. Ali prvo je bolje.

Odgovor na 2. prigovor: mnoštvo začeća uvodi se kao kazna žene, ne radi same prokreacije potomstva, koja bi postojala i prije grijeha, nego radi mnoštva nevolja koje žena podnosi od toga što nosi začeti plod. Odakle se znakovito sjedinjuje: „Množit ću patnje tvoje i trudnoće tvoje.“

Odgovor na 3. prigovor: one kazne nekako pripadaju svima. Kojagod naime žena začne, nužno je da trpi nevolje i da rađa s boli, osim blažene Djevice, koja je bez ljage začela i bez boli rodila, jer njezino začeće nije bilo po zakonu naravi izvedenom od prvih roditelja. Ako pak neka ne začne niti rađa, podnosi nedostatak neplodnosti, koji prevladava nad rečenim kaznama. Slično je također potrebno da tko god obrađuje zemlju, u znoju lica jede kruh. I oni koji sami po sebi ne obavljaju zemljoradnju, zauzeti su drugim poslovima, čovjek se naime rađa za trud, kako se kaže u Job 5, i tako jedu kruh koji su drugi izradili u znoju lica.

Odgovor na 4. prigovor: ono mjesto zemaljskog Raja, iako ne služi čovjeku na uporabu, služi mu ipak za pouku, dok spoznaje da je zbog grijeha bio lišen takva mjesta; i dok se po onome što je tjelesno u onome Raju poučavaju o onome što pripada nebeskom Raju, u koji je pristup čovjeku pripravljen po Kristu.

Odgovor na 5. prigovor: sačuvavši otajstva duhovnoga smisla, čini se da je ono mjesto ponajviše nepristupačno radi žestine vrućine u međumjesnim mjestima zbog blizine sunca. I to se označuje plamenim mačem, za koji se kaže da se okreće, radi svojstva kružnog gibanja koje uzrokuje takvu vrućinu. I budući da se tjelesno gibanje stvorenja uređuje službom anđela, kako je očito po Augustinu, u 3. knjizi De Trin.; prikladno se također zajedno s mačem koji se okreće pridružuje kerubin, da čuva put stabla života. Odakle Augustin kaže, u 11. knjizi Super Gen. ad Litt.: „Treba vjerovati da je to po nebeskim moćima učinjeno i u vidljivom Raju, da po anđeoskoj službi ondje bude neko ognjeno čuvanje.“

Odgovor na 6. prigovor: čovjek, da je nakon grijeha blagovao od stabla života, ne bi zbog toga zadobio besmrtnost, nego je po blagodati one hrane mogao život više produljiti. Odakle ono što se reče: i živjet će dovijeka, uzima se ondje dovijeka za dugo vremena. To pak nije bilo korisno čovjeku, da u bijedi ovoga života dulje boravi.

Odgovor na 7. prigovor: kako Augustin kaže, u 11. knjizi Super Gen. ad Litt.: „Božje riječi nisu toliko one koje se izruguju prvim roditeljima, koliko one koje odvraćaju ostale, da se tako ne ohole, radi kojih su te stvari zapisane, jer naime ne samo da Adam nije bio učinjen kakav je htio postati, nego ni ono što je bio učinjen nije sačuvao.“

Odgovor na 8. prigovor: odjeća je potrebna čovjeku prema stanju sadašnje bijede, radi dvoga, prvo doista radi nedostatka od vanjskih šteta, recimo nepogode vrućine i hladnoće; drugo, za pokrivanje sramote, da se ne bi vidjela nagost udova u kojima se ponajviše očituje pobuna tijela protiv duha. Te dvije stvari u prvom stanju nisu postojale. Jer u onome stanju čovjekovo se tijelo nije moglo ni čime izvana ozlijediti, kao što je rečeno u prvome. Niti je pak u onome stanju bilo ikakve sramote u čovjekovu tijelu koja bi izazvala zbunjenost, odakle se u Postanku kaže: „Bojahu se oboje goli“, Adam naime i žena njegova, i nisu se stidjeli. Druga je pak razlika glede hrane, koja je potrebna za poticanje prirodne topline i za rast tijela.

Odgovor na 9. prigovor: kako Augustin kaže, u 11. knjizi Super Gen. ad Litt., ne treba vjerovati da su prvi roditelji bili stvoreni zatvorenih očiju, pogotovo kada se za ženu kaže da je „vidjela stablo da je lijepo za jelo i dobro za hranu. Otvoriše se dakle oči obojici da motre i razmišljaju o nečemu na što prije nikada nisu obratili pozornost“, naime da jedno na drugo požele, čega prije nije bilo.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.