Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 160, a. 2

Koja je građa skromnosti

Prigovor 1. Čini se da je skromnost samo oko vanjskih djelovanja. Naime, unutarnji pokreti strasti ne mogu biti poznati drugima. Ali Apostol, Fil 4, nalaže da naša skromnost bude poznata svim ljudima. Dakle, skromnost je samo oko vanjskih djelovanja.

Prigovor 2. Nadalje, kreposti koje su oko strasti razlikuju se od kreposti pravednosti, koja je oko djelovanja. Ali skromnost se čini jednom kreposti. Ako je dakle oko vanjskih djelovanja, neće biti oko nekih unutarnjih strasti.

Prigovor 3. Nadalje, nijedna jedna te ista krepost nije oko onoga što pripada težnji, što je svojstveno moralnim krepostima, i oko onoga što pripada spoznaji, što je svojstveno intelektualnim krepostima; niti također oko onoga što pripada srditosti i požudnosti. Ako je dakle skromnost jedna krepost, ne može biti oko svega prethodno rečenog.

Naprotiv, u svemu prethodno rečenom potrebno je promatrati mjeru, od koje se skromnost naziva. Dakle, oko svega prethodno rečenog jest skromnost.

Odgovaram: kao što je rečeno, skromnost se razlikuje od umjerenosti u tome što je umjerenost umjeravajuća onoga što je najteže obuzdati, dok je skromnost umjeravajuća onoga što se u tome drži sredine. Raznoliko se pak čini da su neki govorili o skromnosti. Naime, gdje god su razmotrili neki posebni razlog dobra ili težine u umjeravanju, to su oduzeli skromnosti, ostavljajući skromnost oko manjih stvari. Očito je pak svima da obuzdavanje užitaka opipom ima neku posebnu težinu. Zato su svi razlikovali umjerenost od skromnosti. Ali osim toga, Tulije je razmotrio da je neko posebno dobro u umjeravanju kazna. I zato je i blagost oduzeo skromnosti, postavljajući skromnost oko svega onoga što preostaje da se umjerava. A to se doista čini da je četvero. Od kojih je jedno pokret duha na neku izvrsnost, koji umjerava poniznost. Drugo je pak želja onoga što pripada spoznaji, i u tome umjerava marljivost, koja se protivi radoznalosti. Treće je pak ono što pripada tjelesnim pokretima i djelovanjima, da se naime prilično i pošteno vrše, kako u onome što se čini ozbiljno, tako i u onome što se čini u igri. Četvrto je pak ono što pripada vanjskom uresu, primjera radi u odjeći i drugim takvim stvarima. Ali oko nekih od njih drugi su postavili neke posebne kreposti, kao Andronik blagost, jednostavnost i poniznost, i druge takve stvari, o kojima je gore rečeno. Aristotel je također oko užitaka u igri postavio eutrapeliju. Sve se to sadrži pod skromnošću, prema tome kako je Tulije shvaća. I na ovaj se način skromnost odnosi ne samo na vanjska djelovanja, nego i na unutarnja.

Odgovor na 1. prigovor: Apostol govori o skromnosti ukoliko je oko vanjskih stvari. Pa ipak se i umjeravanje unutarnjih stvari može očitovati po nekim vanjskim znakovima.

Odgovor na 2. prigovor: pod skromnošću se sadrže različite kreposti, koje različiti određuju. Zato ništa ne sprječava da skromnost bude oko onoga što zahtijeva različite kreposti. Pa ipak, tolika raznolikost ne postoji između dijelova skromnosti međusobno, kolika je pravednosti, koja je oko djelovanja, prema umjerenosti, koja je oko strasti, jer se u djelovanjima i strastima u kojima nema neke vrsne težine s obzirom na građu, nego samo s obzirom na umjeravanje, krepost ne uvažava osim jedna, naime prema razlogu umjeravanja.

Odgovor na 3. prigovor: i po tome je očito rješenje za treći prigovor.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.