Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 160, a. 1

Je li skromnost dio umjerenosti

Prigovor 1. Čini se da skromnost nije dio umjerenosti. Naime, skromnost se naziva od mjere. Ali u svim se krepostima traži mjera, jer se krepost uređuje prema dobru; a dobro se, kako Augustin kaže u knjizi de natura boni, sastoji u mjeri, obličju i redu. Dakle, skromnost je opća krepost. Stoga se ne treba postavljati kao dio umjerenosti.

Prigovor 2. Nadalje, hvala umjerenosti čini se da se ponajviše sastoji iz određene umjerenosti. A od nje se uzima naziv skromnosti. Dakle, skromnost je isto što i umjerenost, a ne njezin dio.

Prigovor 3. Nadalje, skromnost se čini sastojati oko ispravljanja bližnjih, prema onome iz 2 Tim 2, „sluga Gospodnji ne treba se svađati, nego biti blag prema svima, s skromnošću karajući one koji se protive istini“. Ali ispravljanje prijestupnika jest čin pravednosti ili ljubavi, kako je gore izloženo. Dakle, čini se da je skromnost više dio pravednosti nego umjerenosti.

Naprotiv, Tulije postavlja skromnost kao dio umjerenosti.

Odgovaram: kao što je gore rečeno, umjerenost primjenjuje umjeravanje oko onoga u čemu je najteže umjeravati se, naime oko požuda užitaka opipom. Gdje god je pak neka krepost posebno oko nekoga najvećega, nužno je da postoji druga krepost oko onoga što se drži sredine, stoga što je potrebno da glede svega čovjekov život bude uređen prema krepostima, kao što je gore rečeno da je velikodušnost oko velikih novčanih troškova, mimo koje je nužna darežljivost, koja se vrši oko umjerenih troškova. Stoga je nužno da postoji neka umjeravajuća krepost u drugim umjerenim stvarima, u kojima se nije tako teško umjeravati. I ta se krepost naziva skromnost, te se pridodaje umjerenosti kao glavnoj.

Odgovor na 1. prigovor: opći se naziv ponekad prisvaja onima koji su najniži, kao što se opći naziv anđela prisvaja najnižem zboru anđela. Tako isto i mjera, koja se općenito promiče u bilo kojoj kreposti, prisvaja se posebno kreposti koja u najmanjima postavlja mjeru.

Odgovor na 2. prigovor: neke stvari trebaju određeno stišavanje radi svoje žestine, kao što se jako vino stišava, ali se umjeravanje traži u svemu. I zato se umjerenost više odnosi na žestoke strasti, dok se skromnost odnosi na umjerene.

Odgovor na 3. prigovor: skromnost se ondje uzima od mjere shvaćene općenito, onako kako se traži u svim krepostima.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.