Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 159, a. 1

Pripada li okrutnost suprotstavljeno blagosti

Prigovor 1. Čini se da se okrutnost ne protivi blagosti. Jer Seneka kaže u 2. knjizi De Clement. da se „oni nazivaju okrutnima koji prelaze mjeru u kažnjavanju“, što se protivi pravednosti. A blagost se ne postavlja kao dio pravednosti, nego umjerenosti. Dakle, čini se da se okrutnost ne protivi blagosti.

Prigovor 2. Nadalje, u Jr 6 se kaže: „Okrutan je, i neće se smilovati“, i tako se čini da se okrutnost protivi milosrđu. Ali milosrđe nije isto što i blagost, kako je gore rečeno. Dakle, okrutnost se ne protivi blagosti.

Prigovor 3. Nadalje, blagost se razmatra oko nanošenja kazni, kako je rečeno. Ali okrutnost se razmatra također u uskraćivanju dobročinstava, u skladu s onim iz Izr 11: „Tko je okrutan, odbacuje bliske“. Dakle, okrutnost se ne protivi blagosti.

Naprotiv, Seneka kaže u 2. knjizi De Clement. da se „blagosti protivi okrutnost, koja nije ništa drugo nego surovost duha u zahtijevanju kazni“.

Odgovaram: ime okrutnosti čini se da je uzeto od sirovosti (hrđavosti). Jer kao što ono što je kuhano i probavljeno obično ima blag i sladak okus, tako ono što je sirovo ima grozan i oštar okus. Rečeno je pak gore da blagost uključuje neku duševnu blagost ili slatkoću, po kojoj je netko umanjitelj kazni. Odakle se okrutnost izravno protivi blagosti.

Odgovor na 1. prigovor: kao što umanjivanje kazni koje je u skladu s razumom pripada epikeji, ali sama slatkoća afekta iz koje se čovjek na to naginje pripada blagosti; tako i prekomjernost kazni, s obzirom na ono što se izvana čini, pripada nepravednosti; ali s obzirom na strogost duha po kojoj postajemo spremni na povećavanje kazni, pripada okrutnosti.

Odgovor na 2. prigovor: milosrđe i blagost slažu se u tome što svaka od njih odbija i užasava se tuđe bijede, ipak na drugačiji i drugačiji način. Jer milosrđu pripada pomoći bijedi dijeljenjem dobročinstva, a blagosti pripada umanjiti bijedu oduzimanjem kazni. I budući da okrutnost uključuje preobilje u zahtijevanju kazni, izravnije se protivi blagosti nego milosrđu. Ipak, zbog sličnosti ovih kreposti, okrutnost se ponekad uzima za nemilosrdnost.

Odgovor na 3. prigovor: okrutnost se ondje uzima za nemilosrdnost, kojoj pripada ne dijeliti dobročinstva. Premda se također može reći da je samo uskraćivanje dobročinstva neka kazna.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.