Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 156, a. 4

Tko je gori, je li neuzdržljiv u srdžbi ili neuzdržljiv u požudi

Prigovor 1. Čini se da je gori neobuzdani u srdžbi nego neobuzdani u požudi. Što je naime teže oduprijeti se strasti, to se neobuzdanost čini lakšom, stoga Filozof kaže u VII. Ethic., „nije naime za divljenje, nego je oprostiti ako je netko pobijeđen od jakih i preizvrsnih užitaka ili žalosti. Nego, kako je Heraklit rekao, teže je boriti se protiv požude nego protiv srdžbe“. Dakle, lakša je neobuzdanost požude nego neobuzdanost srdžbe.

Prigovor 2. Nadalje, ako strast svojom žestinom u potpunosti oduzme sud razuma, netko je posve ispričan od grijeha, kao što je očito kod onoga tko zbog strasti zapadne u bjesnoću. Ali više preostaje od suda razuma u onome tko je neobuzdani u srdžbi, nego u onome tko je neobuzdani u požudi, „ljutiti naime nekako sluša razum, a ne požudni“, kao što je očito po Filozofu u VII. Ethic.. Dakle, neobuzdani u srdžbi gori je nego neobuzdani u požudi.

Prigovor 3. Nadalje, što se neki grijeh čini težim, to je opasniji. Ali neobuzdanost u srdžbi čini se opasnijom, jer privodi čovjeka u veći grijeh, naime u ubojstvo, koje je teži grijeh nego preljub, u koji privodi neobuzdanost požude. Dakle, neobuzdanost u srdžbi teža je nego neobuzdanost požude.

Naprotiv, Filozof kaže u VII. Ethic. da je „manje sramotna neobuzdanost srdžbe nego neobuzdanost požude“.

Odgovaram: grijeh neobuzdanosti može se motriti dvostruko. Na jedan način, s obzirom na strast iz koje razum biva nadvladan. I tako je neobuzdanost požude sramotnija nego neobuzdanost srdžbe, jer pokret požude ima veći nered nego pokret srdžbe. I to radi četiriju stvari, koje Filozof dotiče u VII. Ethic.. Prvo naime, jer pokret srdžbe na neki način sudjeluje u razumu, ukoliko naime ljutiti teži osveti nanesene mu nepravde, što razum na neki način nalaže, ali ne savršeno, jer ne namjerava dužnu mjeru osvete. Ali pokret požude u potpunosti je prema osjetilu, i nikako prema razumu. Drugo, jer pokret srdžbe više slijedi tjelesnu građu, zbog brzine gibanja žuči, koja teži srdžbi. Zato je više u pripravnosti da se onaj tko je po tjelesnoj usklađenosti uređen za srdžbu razljuti, nego da se onaj tko je uređen za požudu upusti u požudu. Zato se također češće iz srditih rađaju srditi nego iz požudnih požudni. Ono pak što proizlazi iz prirodne tjelesne dispozicije, drži se dostojnijim oproštenja. Treće, jer srdžba traži da očitovano djeluje. Ali požuda traži skrovita mjesta, i prikriveno se uvlači. Četvrto, jer požudni djeluje uz užitak, dok je ljutiti primoran kao nekom prethodnom žalošću. Na drugi način može se motriti grijeh neobuzdanosti s obzirom na zlo u koje netko zapada udaljujući se od razuma. I tako je neobuzdanost srdžbe, većinom, teža, jer vodi u ono što pripada nanošenju štete bližnjemu.

Odgovor na 1. prigovor: teže je neprekidno boriti se protiv užitka nego protiv srdžbe, jer je požuda trajnija, ali je na sat vremena teže oduprijeti se srdžbi, zbog njezina naleta.

Odgovor na 2. prigovor: za požudu se govori da je bez razuma, ne zato što potpuno oduzima sud razuma, nego zato što ni u čemu ne postupa po sudu razuma. I iz toga je sramotnija.

Odgovor na 3. prigovor: onaj razlog postupa s obzirom na ono u što neobuzdani biva uvučen.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.