Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 153, a. 1

Što je tvar bludnosti

Prigovor 1. Čini se da tvar bludnosti nisu samo žudnje i bludni užitci. Jer Augustin kaže u knjizi Confess. da se „bludnost želi nazivati sitosti te izobiljem“. Ali sitost se odnosi na jela i pića, a izobilje na bogatstvo. Dakle, bludnost nije vlastito oko žudnji i bludnih užitaka.

Prigovor 2. Nadalje, u Izr 20 se kaže: „Bludna je stvar vino“. Ali vino se odnosi na užitak jela i pića. Dakle, čini se da je bludnost ponajviše oko ovoga.

Prigovor 3. Nadalje, za bludnost se kaže da je požuda pohotnog užitka. Ali pohotni užitak nije samo u bludnim stvarima, nego i u mnogim drugima. Dakle, bludnost nije samo oko žudnji i bludnih užitaka.

Naprotiv, kaže se u knjizi o pravoj religiji, kaže se bludnicima: „Tko sije u tijelu, od tijela će poneti raspadljivost“. Ali sijanje tijela biva po bludnim užicima. Dakle, bludnosti pripada ovo.

Odgovaram: kao što Izidor kaže u knjizi Etimologija, bludnikom se naziva netko kao razuzdan u užicima. A ponajviše bludni užici razuzdavaju čovjekov duh. I zato se bludnost ponajviše promatra oko bludnih užitaka.

Odgovor na 1. prigovor: kao što je umjerenost prvenstveno i vlastito oko užitaka dodira, a iz posljedičnosti i po nekoj sličnosti kaže se u nekim drugim materijama, tako je isto bludnost prvenstveno doista u bludnim užicima, koji ponajviše i prvenstveno razrješuju čovjekov duh; a sekundarno se kaže u bilo kojim drugim stvarima koje pripadaju suvišku. Zato u Gal 5 Glosa kaže da je „bludnost bilo koja suvišnost“.

Odgovor na 2. prigovor: za vino se kaže da je bludna stvar, ili prema ovom načinu po kojemu se u bilo kojoj tvari izobilje odnosi na bludnost. Ili ukoliko suvišna uporaba vina pruža poticaj bludnom užitku.

Odgovor na 3. prigovor: Pohotni užitak, iako se kaže u drugim materijama, ipak ovo ime posebno svojataju bludni užici, u kojima se također posebno naziva požuda, kako Augustin kaže u 14. knjizi O Državi Božjoj.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.