Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 152, a. 1

U čemu se sastoji djevičanstvo

Prigovor 1. Čini se da djevičanstvo ne se sastoji u cjelovitosti tijela. Augustin naime u knjizi O ženidbi i požudi kaže da je „djevičanstvo u raspadljivu tijelu neprekidno promišljanje nepokvarenosti“. Ali promišljanje ne pripada tijelu. Dakle, djevičanstvo se ne sastoji u tijelu.

Prigovor 2. Nadalje, djevičanstvo označava neku stidljivost. Ali Augustin u 1. knjizi O Državi Božjoj kaže da se stidljivost sastoji u duši. Dakle, djevičanstvo se ne sastoji u neprolaznosti tijela.

Prigovor 3. Nadalje, cjelovitost se tijela čini da se sastoji u pečatu djevičanskog stida. Ali ponekad se bez štete za djevičanstvo slomi taj pečat. Augustin naime u 1. knjizi O Državi Božjoj kaže da „ti udovi povrijeđeni različitim slučajevima mogu trpjeti nasilje; i liječnici ponekad, pomažući zdravlju, ondje čine ono čega se pogled grozi; primalja također, istražujući poput ruku cjelovitost neke djevice, dok pregledava, izgubi je“. I nadodaje: „Ne mislim da je ikoga tako ludoga razuma da pomisli kako je ovome išta propalo pa čak i od same tjelesne posvećenosti, premda je cjelovitost onoga uda već izgubljena.“ Dakle, djevičanstvo se ne sastoji u tjelesnoj nepokvarenosti.

Prigovor 4. Nadalje, pokvarenost tijela najviše se sastoji u izlijevanju sjemena, koje se može dogoditi bez snošaja, bilo u spavanju bilo u budnom stanju. Ali bez snošaja čini se da se ne gubi djevičanstvo, jer Augustin kaže u knjizi O djevičanstvu da je „djevičanska cjelovitost i po pobožnoj uzdržljivosti imunitet od svakoga snošaja anđeoski dio“. Dakle, djevičanstvo se ne sastoji u tjelesnoj nepokvarenosti.

Naprotiv, Augustin u istoj knjizi kaže da je „djevičanstvo uzdržljivost kojom se cjelovitost tijela samom Stvoritelju duše i tijela zavjetuje, posvećuje, čuva“.

Odgovaram: naziv se djevičanstva čini da je preuzet od svježine. I kao što se za ono što je svježe kaže da u svojoj svježini ustraje ono što nije iskusilo izgaranje od prekomjerne topline, tako isto djevičanstvo označava ovo da osoba u kojoj jest bude imuna od izgaranja požude, za koje se čini da biva u ostvarenju najvećega tjelesnog užitka, kakav je užitak spolnosti. Odakle Ambrozije u knjizi O djevičanstvu kaže da je „djevičanska čistoća cjelovitost bez ikakve zaraze“. U užitku pak spolnosti treba promatrati troje. Jedno je dakle što je s strane tijela, naime narušavanje djevičanskog pečata. Drugo je pak u kojemu se sjedinjuje ono što je duše s onim što je tijela, naime samo izlijevanje sjemena koje uzrokuje osjetni užitak. Treće je pak samo sa strane duše, naime nakanu da se dođe do takvoga užitka. U toj trojici, ono što je prvo stavljeno ima se po akcidentu prema moralnom činu, koji se ne promatra po sebi osim po onim stvarima koje su duše. Drugo se pak ima materijalno prema moralnom činu, jer su osjetne strasti građa moralnih čina. Treće se pak ima formalno i dovršujuće, jer se narav moralnih djela ispunjuje u onome što je razuma. Budući da se dakle djevičanstvo govori uklanjanjem rečene pokvarenosti, slijedi da se cjelovitost tjelesnog uda ima po akcidentu prema djevičanstvu. Sama pak imunitet od užitka koji se sastoji u izlijevanju sjemena ima se materijalno. Sama pak nakana da se trajno uzdržava od takvoga užitka ima se formalno i dovršujuće u djevičanstvu.

Odgovor na 1. prigovor: ta Augustinova definicija dotiče doduše izravno ono što je formalno u djevičanstvu, jer se po promišljanju razumijeva nakana razuma. A ono što se nadodaje, trajno, ne razumijeva se tako da je potrebno da djevica uvijek u zbilji ima takvo promišljanje, nego zato što to mora nositi u nakani, da u tome trajno ustraje. Ono pak što je materijalno dotiče se neizravno, kada se kaže: nepokvarenosti u raspadljivu tijelu. Što se nadodaje da se pokaže težina djevičanstva, jer ako se tijelo ne bi moglo pokvariti, ne bi bilo teško imati trajno promišljanje nepokvarenosti.

Odgovor na 2. prigovor: stidljivost je doista bitno u duši, a materijalno u tijelu, i slično djevičanstvo. Odakle Augustin kaže u knjizi O djevičanstvu da, premda se djevičanstvo čuva u tijelu i stoga je tjelesno, „ono je ipak duhovno koje zavjetuje i čuva uzdržljivost pobožnosti“.

Odgovor na 3. prigovor: kako je rečeno, cjelovitost tjelesnog uda ima se po akcidentu prema djevičanstvu, utoliko naime što time što se iz nakane volje netko uzdržava od spolnoga užitka, cjelovitost ostaje u tjelesnom udu. Odakle, ako se dogodi da se nekim slučajem na drugi način cjelovitost uda pokvari, to ništa više ne šteti djevičanstvu nego da se pokvari ruka ili noga.

Odgovor na 4. prigovor: užitak koji je iz izlijevanja sjemena može se dogoditi dvostruki. Na jedan način tako da proizlazi iz nakane uma. I tako uklanja djevičanstvo, bilo da se dogodi snošajem bilo bez snošaja. Augustin pak spominje snošaj zato što se takvo izlijevanje obično i prirodno uzrokuje iz snošaja. Na drugi način može proizići mimo nakane uma, bilo u spavanju, bilo kroz naneseno nasilje, na koje um ne pristaje, premda tijelo iskušava užitak, bilo također iz slabosti naravi, što je očito u onima koji trpe izlijevanje sjemeništa. I tako se ne gubi djevičanstvo, jer se takvo onečišćenje ne događa zbog nećudorednosti koju djevičanstvo isključuje.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.