Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 151, a. 4

Kako se odnosi prema stidljivosti

Prigovor 1. Čini se da stidljivost ne pripada posebice čistoći. Augustin naime u 1. knjizi O Državi Božjoj kaže da je „stidljivost neka krepost duše“. Dakle, ona nije nešto što pripada čistoći, nego je po sebi sama krepost razdvojena od čistoće.

Prigovor 2. Nadalje, stidljivost se naziva od srama, koji se čini isto što i stid. Ali stid je, prema Damaščaninu, zbog grješnoga čina, što priliči svakomu poročnom činu. Dakle, stidljivost ne pripada čistoći ništa više nego drugim krepostima.

Prigovor 3. Nadalje, Filozof kaže u III. Ethic. da je svaka neumjerenost općenito najviše prijekorna. Ali čini se da pripada stidljivosti bježati od onoga što je prijekorno. Dakle, stidljivost pripada svim dijelovima umjerenosti, a ne posebice čistoći.

Naprotiv, Augustin u knjizi O ustrajnosti kaže: „Treba propovijedati stidljivost, da od Onoga tko ima uši da čuje ne bude počinjeno ništa nedopušteno spolnim udovima.“ Ali upotreba spolnih udova u vlastitom smislu pripada čistoći. Dakle, stidljivost u vlastitom smislu pripada čistoći.

Odgovaram: kako je rečeno, naziv se stidljivosti uzima od srama, u kojemu se označava stid. I zato je potrebno da stidljivost bude u vlastitom smislu oko onih stvari kojih se ljudi najviše stide. Najviše se pak ljudi stide spolnih čina, kako Augustin kaže u 14. knjizi O Državi Božjoj, toliko da ni bračni snošaj, koji se resi poštenjem ženidbe, nije bez stida. A to je zato što pokret spolnih udova nije podložan zapovijedi razuma poput pokreta drugih vanjskih udova. Čovjek se stidi ne samo onoga spolnog sjedinjenja nego i bilo kakvih njegovih znakova, kako Filozof kaže u II. Rhetoric.. I zato se stidljivost u vlastitom smislu promatra oko spolnosti, i ponajprije oko znakova spolnosti, kao što su bestidni pogledi, poljupci i dodiri. I budući da se ovi lakše otkrivaju, zato stidljivost više gleda na takve vanjske znakove, a čistoća više na samo spolno sjedinjenje. I zato se stidljivost usmjerava na čistoću, ne kao krepost razdvojena od nje, nego kao izražavajući neku okolnost čistoće. Ponekad se ipak jedno stavlja mjesto drugoga.

Odgovor na 1. prigovor: Augustin ondje prihvaća stidljivost mjesto čistoće.

Odgovor na 2. prigovor: premda svi poroci imaju određenu sramotnost, ipak je naročito imaju poroci neumjerenosti, kao što je očito iz gore rečenoga.

Odgovor na 3. prigovor: među porocima neumjerenosti ponajprije su prijekorni spolni grijesi. I to zbog neposlušnosti spolnih udova, i zbog toga što razum najviše biva obuzet takvim stvarima.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.