II-II, q. 149, a. 1
Koja je tvar trijeznosti
Prigovor 1. Čini se da vlastita tvar trijeznosti nije piće. Govori se naime u Poslanici Rimljanima: „Ne mudrovati više nego što valja mudrovati, nego mudrovati k trijeznosti.“ Dakle, trijeznost je i oko mudrosti, a ne samo oko pića.
Prigovor 2. Nadalje, u osmoj se knjizi Mudrosti govori o Božjoj mudrosti da „trijeznost i razboritost poučava, pravednost i krepost“, gdje trijeznost postavlja umjesto umjerenosti. No umjerenost nije samo oko pića, nego i oko jela i spolnih stvari. Dakle, trijeznost nije samo oko pića.
Prigovor 3. Nadalje, čini se da je naziv trijeznosti uzet od mjere. No u svemu što se na nas odnosi moramo čuvati mjeru, odakle se u Poslanici Titu govori: „Trijezno i pravedno i pobožno živimo“, gdje Glosa kaže: „Trijezno, u nama“, i u Prvoj poslanici Timoteju govori se: „Žene u urešenu ruhu, sa stidom i trijeznošću uresujući same sebe“, i tako se čini da trijeznost nije samo u unutarnjim stvarima, nego i u onima koje pripadaju vanjskom ruhu. Dakle, vlastita tvar trijeznosti nije piće.
Naprotiv, govori se u Sirahu: „Ravnanje je života čovjeka vino popijeno u trijeznosti.“
Odgovaram: kreposti koje se nazivaju po nekom općem svojstvu kreposti, onu tvar posebice prisvajaju sebi u kojoj je najteže i najbolje obdržati takvo svojstvo, kao hrabrost pogibli smrti, a umjerenost užitke dodira. Naziv se pak trijeznosti uzima od mjere, jer se naime netko naziva trijeznim kao onaj koji čuva mjeru. I zato onu tvar posebice sebi pridaje trijeznost u kojoj je najvećma pohvalno čuvati mjeru. Ovakva je pak stvar piće koje može opiti, jer njegova umjerena uporaba mnogo pridonosi, a malen višak mnogo šteti, jer priječiti uporabu razuma, i to više nego li višak jela. Odakle se govori u Sirahu: „Zdravlje je duše i tijela trijezno piće. Vino mnogo popijeno izazivanje i srdžbu i propasti mnoge čini.“ I zato se trijeznost posebice motri oko pića, i to ne bilo kojega, nego onoga koje je po svojim isparavanjima naravno kadro uznemiriti glavu, kao vino i sve ono što može opiti. Općenito pak uzimajući naziv trijeznosti, može se reći u bilo kojoj tvari, kao što je gore rečeno o hrabrosti i umjerenosti.
Odgovor na 1. prigovor: kao što materijalno vino tjelesno opija, tako se također srazmjerno razmatranje mudrosti naziva pićem koje opija, radi toga što svojim užitkom privlači duh, prema onome iz psalma: „Kako li je presvijeta čaša moja koja opija“, i zato se oko motrenja mudrosti po nekoj sličnosti govori trijeznost.
Odgovor na 2. prigovor: sve ono što vlastito pripada umjerenosti, nužno je sadašnjem životu, i njihovo prekomjerno uzimanje šteti. I zato je u svemu nužno primijeniti mjeru, što pripada službi trijeznosti. Zbog čega se nazivom trijeznosti označuje umjerenost. No malen višak u piću više šteti nego u ostalima. I zato je trijeznost posebice oko pića.
Odgovor na 3. prigovor: premda se mjera u svemu traži, ipak se trijeznost vlastito ne govori u svemu, nego u onima u kojima je mjera najvećma nužna.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.