Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 147, a. 7

O času blagovanja onih koji poste

Prigovor 1. Čini se da se deveti sat ne određuje prikladno za jelo onima koji poste. Stanje je naime Novoga zavjeta savršenije nego stanje Staroga zavjeta. Ali u Starom su zavjetu postili sve do večeri, jer se kaže u Lev 23: „Subota je, ponizit ćete duše svoje“; i nakon toga slijedi: „Od večeri do večeri svetkovat ćete subote svoje.“ Dakle, tim više se u Novom zavjetu post mora navijestiti sve do večeri.

Prigovor 2. Nadalje, post koji je ustanovila Crkva nameće se svima. Ali svi ne mogu određeno prepoznati deveti sat. Dakle, čini se da određivanje devetog sata ne smije spadati pod uredbu o postu.

Prigovor 3. Nadalje, post je čin kreposti uzdržljivosti, kako je gore rečeno. Ali moralna krepost ne prima sredinu na isti način glede svih, jer ono što je mnogo jednomu, maleno je drugomu, kako se kaže u 2. knjizi Ethicorum. Dakle, onima koji poste ne treba se određivati deveti sat.

Naprotiv, Châlonski sabor kaže: „U Korizmi nikako ne treba držati da poste oni koji su jeli prije nego što se proslavi večernja služba“, koja se u korizmeno vrijeme govori nakon devetog sata. Dakle, valja postiti sve do devetog sata.

Odgovaram: kao što je rečeno, post se usmjerava na uklanjanje i obuzdavanje krivnje. Zato je potrebno da nešto doda iznad općega običaja, i to tako da se time narav previše ne optereti. A dužan je i opći običaj da ljudi jedu oko šestoga sata, kako zato što se tada čini dovršenom probava, pošto je noćnim vremenom unutarnja naravna toplina povučena prema unutra zbog okolne noćne hladnoće i širenja vlage kroz udove, čemu uz najviši uspon sunca pomaže i dnevna toplina, tako isto i zato što tada ponajviše priroda ljudskoga tijela treba pomoć protiv vanjske topline zraka, da se vlaga iznutra ne sažeže. I zato, da onaj koji posti osjeti neku pokoru radi zadovoljštine za krivnju, prikladan sat za jelo određuje se onima koji poste oko devetog sata. Taj sat također odgovara otajstvu Kristove muke, koja je dovršena u deveti sat, kada je, nagnuvši glavu, predao duh. Oni koji poste naime, dok muče svoje tijelo, usklađuju se s Kristovom mukom, u skladu s onim iz Gal 5: „Koji su Kristovi, razapeše tijelo svoje s manama i požudama.“

Odgovor na 1. prigovor: stanje Staroga zavjeta uspoređuje se s noći, stanje pak Novoga zavjeta s danom, u skladu s onim iz Rim 13: „Noć odmače, dan se približi.“ I zato su u Starom zavjetu postili sve do noći, ali ne u Novom zavjetu.

Odgovor na 2. prigovor: za post se traži određeni sat ne po suptilnom razmatranju, nego po gruboj procjeni, jer je dovoljno da bude oko devetoga sata. I to svatko može lako prepoznati.

Odgovor na 3. prigovor: malen porast, ili pak malen nedostatak, ne može mnogo nauditi. Nije pak veliko vremensko razdoblje koje je od šestoga sata, u kojemu se ljudi obično obično hrane, do devetoga sata, koji se određuje onima koji poste. I zato takvo određivanje vremena ne može mnogo nauditi nikome, ma kakvog stanja bio. Ili, ako bi to možda zbog bolesti ili dobi ili nečega sličnoga za nekoga bilo veliko opterećenje, s njime bi u postu trebalo postupiti s oprostom, ili da malo prije zahvati sat.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.