II-II, q. 147, a. 1
Je li post čin kreposti
Prigovor 1. Čini se da post nije čin kreposti. Svaki je naime čin kreposti ugodan Bogu. Ali post nije uvijek ugodan Bogu, prema onomu u Iz 58: „Zašto postismo, a nisi pogledao?“. Dakle, post nije čin kreposti.
Prigovor 2. Nadalje, nijedan čin kreposti ne odstupa od sredine kreposti. Ali post odstupa od sredine kreposti, koja se u kreposti uzdržljivosti uzima u skladu s tim da se udovolji nužnosti naravi, kojoj se postom nešto oduzima; inače oni koji ne poste ne bi imali krepost uzdržljivosti. Dakle, post nije čin kreposti.
Prigovor 3. Nadalje, ono što zajednički pripada svima, i dobrima i zlima, nije čin kreposti. Ali post je takav, svatko je naime, prije nego što jede, postojan (u postu). Dakle, post nije čin kreposti.
Naprotiv, nabraja se uz ostale čine kreposti u 2 Kor 6, gdje Apostol kaže: „U postovima, u znanosti, u čistoći“ i ostalo.
Odgovaram: po ovome je neki čin kreposan što je po razumnosti usmjeren na neko uzorito dobro. To pak pripada postu. Post se naime uzima ponajprije radi troga. Prvo doista, radi obuzdavanja požuda tijela. Zato Apostol kaže u navedenome autoritetu: u postovima, u čistoći, jer se postovima čuva čistoća. Jer, kako Jeronim kaže, „bez Cerere i Bacha hladi se Venera“, to jest uzdržljivošću od jela i pića hladi se požuda. Drugo, uzima se zato da se um slobodnije uzdigne na uzvišeno razmatranje. Zato se kaže u Dn 10 da je nakon posta od tri tjedna primio objavu od Boga. Treće, radi zadovoljštine za grijehe. Zato se kaže u Jl 2: „Obratite se k meni svim srcem svojim, u postu i plaču i naricanju“. I to je ono što Augustin kaže u nekom govoru o molitvi i postu: „Post pročišćuje um, uzdiže osjet, podlaže tijelo duhu, srce čini skrušenim i poniženim, raspršuje oblake požude, gasi žar strasti, a pali svjetlo čistoće“. Odatle je očito da je post čin kreposti.
Odgovor na 1. prigovor: događa se da neki čin koji je po svojem rodu kreposan biva zbog nekih pridruženih okolnosti učinjen opakim. Zato se ondje kaže: „Gle, u dane vašeg posta nalazi se vaša volja“; i malo poslije se pridodaje: „Na rasprave i svađe postite, i udarate šakom opako“. Tumačeći to, Grgur u Pastirskoj brizi kaže: „Volja pripada veselju, šaka srdžbi. Uzalud se dakle postom tijelo mori, ako se duh, prepušten neurednim pokretima, rasipa u porocima“. I Augustin u rečenom govoru kaže da „post ne voli brbljavost, bogatstvo prosuđuje kao suvišnost, prezire oholost, hvali poniznost, pruža čovjeku da razumije samoga sebe, da je slab i krhak“.
Odgovor na 2. prigovor: sredina se kreposti ne uzima prema količini, nego prema ispravnom razumu, kako se kaže u II. Ethic.. Razum pak prosuđuje da neki čovjek zbog nekog posebnog razloga manje uzima hrane nego što bi mu pripadalo prema općem stanju, kao radi izbjegavanja bolesti, ili radi bržeg izvršavanja nekih tjelesnih djela. I tim više ispravan razum to uređuje radi izbjegavanja duhovnih zala i slijeđenja dobara. Ipak ispravan razum ne oduzima toliko hrane da se narav ne može očuvati, jer, kako Jeronim kaže, „nije važno uništavaš li se u veliko ili malo vrijeme; i žrtvu paljenicu od otimačine prinosi onaj tko neumjereno muči tijelo ili prevelikom oskudicom jela, ili oskudicom jela i sna“. Slično tako ispravan razum ne oduzima toliko hrane da čovjek postaje nemoćan za obavljanje dužnih djela, zato Jeronim kaže da „razuman čovjek gubi dostojanstvo tko post pretpostavlja ljubavi, ili bdjenja cjelovitosti osjeta“.
Odgovor na 3. prigovor: naravni post, kojim se netko naziva postojan prije nego što jede, sastoji se u čistoj niječnosti. Zato se ne može postaviti kao čin kreposti, nego samo onaj post kojim se netko, iz razumna nauma, od jela nekako uzdržava. Zato se prvo naziva postom onoga tko posti u naravnom smislu, a drugo pak postom onoga tko posti, kao onoga koji iz nauma nešto čini.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.