Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 145, a. 1

Kako se uzorito odnosi prema kreposti

Prigovor 1. Čini se da uzorito nije isto što i krepost. Tulkije doista u svojoj retorici kaže da je uzorito ono što se traži radi njega samoga. Krepost se pak ne traži radi same sebe, nego radi blaženstva, jer Filozof kaže u I. Ethic. da je blaženstvo nagrada kreposti i svršetak. Dakle, uzorito nije isto što i krepost.

Prigovor 2. Nadalje, prema Izidoru, uzoritost se naziva kao stanje časti. Ali čast se duguje mnogim drugima a ne samo kreposti, ta kreposti se vlastito duguje hvala, kako se kaže u I. Ethic.. Dakle, uzoritost nije isto što i krepost.

Prigovor 3. „Nadalje, glavno kreposti sastoji se u unutarnjem izboru“, kako Filozof kaže u VIII. Ethic.. Uzoritost se pak čini više pripadati vanjskom ophođenju, prema onomu u 1 Kor 14: „Sve neka bude u vama uzorito i uredno“. Dakle, uzoritost nije isto što i krepost.

Prigovor 4. Nadalje, čini se da se uzoritost sastoji u vanjskim bogatstvima, prema onomu u Sir 11: „Dobro i zlo, život i smrt, oboje je od Boga“. Ali krepost se ne sastoji u vanjskim bogatstvima. Dakle, uzoritost nije isto što i krepost.

Naprotiv, Tulije u I. knjizi O dužnostima i u II. Rhetoric. dijeli uzorito na četiri glavne kreposti, na koje se također dijeli krepost. Dakle, uzorito je isto što i krepost.

Odgovaram: kao što Izidor kaže, uzoritost se naziva kao stanje časti. Stoga se odatle čini da se nešto naziva uzoritim, što je dostojno časti. Čast se pak, kao što je gore rečeno, duguje izvrsnosti. Izvrsnost se pak čovjeka ponajviše promatra u skladu s kreposti, jer je ona raspoloženje savršenoga prema najboljemu, kako se kaže u VII. Physic.. I zato se uzorito, govoreći istinito, svodi na isto s kreposti.

Odgovor na 1. prigovor: kao što Filozof kaže u I. Ethic., od onoga što se želi radi njega samoga, nešto se želi samo radi sebe, a nikada radi nečega drugoga, kao blaženstvo, koje je posljednji svršetak. A nešto se doista želi i radi sebe, utoliko što u sebi samima imaju neki razlog dobrobiti, čak i ako nam se nikakvo drugo dobro po njima ne bi dogodilo, a ipak su poželjni radi nečega drugoga, utoliko naime što nas privode u neko savršenije dobro. I na taj način kreposti su poželjne radi sebe. Zato Tulije kaže u II. Rhetoric. da je „nešto ono što nas svojom snagom privlači i svojim dostojanstvom privlači“, kao krepost, istina, znanost. I to je dovoljno za pojam uzoritoga.

Odgovor na 2. prigovor: od onoga što se časti mimo kreposti, nešto je izvrsnije od kreposti, naime Bog i blaženstvo. I takve stvari nisu nam poznate iskustvom kao kreposti, u skladu s kojima svakodnevno djelujemo. I zato krepost više sama sebi prisvaja naziv uzoritoga. Ono drugo pak, što je ispod kreposti, časti se utoliko što pomaže djelovanju kreposti, kao plemenitost, moć i bogatstva. Jer, kako Filozof kaže u IV. Ethic., takve stvari „neki časte, ali uistinu, samo je dobroga potrebno častiti“. Dobar je pak netko u skladu s kreposti. I zato se kreposti doista duguje hvala, utoliko što je poželjna radi nečega drugoga, a čast, ukoliko je poželjna radi same sebe. I u skladu s tim ima pojam uzoritoga.

Odgovor na 3. prigovor: kao što je rečeno, uzorito uključuje dužnost časti. Čast je pak svjedočanstvo o nečijoj izvrsnosti, kao što je gore rečeno. Svjedočanstvo se pak ne izriče osim o poznatim stvarima. Unutarnji pak izbor ne postaje čovjeku poznat osim po vanjskim činima. I zato vanjsko ophođenje ima pojam uzoritoga utoliko što je pokazatelj unutarnje ispravnosti. I zbog toga uzoritost radikalno se sastoji u unutarnjem izboru, a označiteljski u vanjskom ophođenju.

Odgovor na 4. prigovor: budući da prema općemu mišljenju izvrsnost bogatstava čini čovjeka dostojnim časti, odatle biva da se naziv uzoritosti ponekad prenosi na vanjski prosperitet.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.