Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 144, a. 1

Je li stid krepost

Prigovor 1. Čini se da je stid krepost. „Biti naime u sredini prema određenom razumu svojstveno je kreposti“, kako je očito iz definicije kreposti koja se postavlja u II. Ethic.. Ali se stid sastoji u takvoj sredini, kako je očito po Filozofu u II. Ethic.. Dakle, stid je krepost.

Prigovor 2. Nadalje, svako je hvalevrijedno ili krepost ili pripada kreposti. Ali je stid nešto hvalevrijedno. Nije pak dio neke kreposti. Nije naime dio razboritosti, jer nije u razumu, nego u težnji. Niti je pak dio pravednosti, jer stid donosi neku strast, dok pravednost nije oko strasti. Slično tako nije ni dio jakosti, jer jakosti pripada ustrajati i napadati, a stidljivosti uzmaknuti pred nečim. Niti je pak dio umjerenosti, jer je umjerenost oko požuda, dok je stid neki strah, kako je očito po Filozofu u IV. Ethic., i po Damaščaninu u 2. knjizi. Preostaje dakle da je stid krepost.

Prigovor 3. Nadalje, poštenje se podudara s kreposti, kako je očito po Tuliju u 1. knjizi De officiis. Ali je stid neki dio poštenja, jer Ambrozije u 1. knjizi De officiis kaže da je „stid družbenik i srodnik mirnoći duha, bježeći od drskosti, tuđ svakom izobilju, voli triznost, i njeguje poštenje, i traži krasotu“. Dakle, stid je krepost.

Prigovor 4. Nadalje, svaki porok se protivi nekoj kreposti. Ali se neki poroci protive stidu, naime bestidnost i neuredna tupost. Dakle, stid je krepost.

Prigovor 5. „Nadalje, iz čina se rađaju slični habitusi“, kako se kaže u II. Ethic.. Ali stid donosi hvalevrijedan čin. Dakle, iz mnoštva takvih čina uzrokuje se habitus. Ali je habitus hvalevrijednih djela krepost, kako je očito po Filozofu u I. Ethic.. Dakle, stid je krepost.

Naprotiv, Filozof u 2. i IV. Ethic. kaže da stid nije krepost.

Odgovaram: krepost se prihvaća dvostruki način, naime vlastiti i opći. Krepost vlastito je doista neko savršenstvo, kako se kaže u VII. Physic.. I zato sve ono što se protivi savršenstvu, pa makar bilo i dobro, gubi pojam kreposti. Stid se pak protivi savršenstvu. On je naime strah od nečega sramotnoga, što je naime prekorljivo, odakle Damaščanin kaže da je stid strah od sramotnoga čina. Ali kao što je nada u mogućem i teškom dobru, tako je isto strah u mogućem i teškom zlu, kako je gore rečeno kada se raspravljalo o strastima. Onaj pak koji je savršen u pogledu habitusa kreposti ne shvaća nešto prekorljivo i sramotno za činiti kao moguće i teško, to jest teško za izbjeći, niti pak činom čini nešto sramotno, zbog čega bi se bojao prijekora. Odakle stid, govoreći vlastito, nije krepost, jer gubi od savršenstva kreposti. Općenito se pak krepost naziva sve ono što je dobro i hvalevrijedno u ljudskim činovima ili strastima. I u skladu s tim, stid se ponekad naziva kreposti, budući da je neka hvalevrijedna strast.

Odgovor na 1. prigovor: biti u sredini nije dovoljno za pojam kreposti, premda je to jedan dio stavljen u definiciju kreposti, nego se dodatno traži da bude izborni habitus, to jest da djeluje iz izbora. Stid pak ne imenuje habitus, nego strast. Niti je njegov pokret iz izbora, nego iz nekog silovitog nagnuća strasti. Odakle gubi pojam kreposti.

Odgovor na 2. prigovor: kao što je rečeno, stid je strah od gnusobe i prekoravanja. Rečeno je pak gore da je porok neumjerenosti najgnusniji i najvećma prekorljiv. I zato stid ponajprije pripada umjerenosti nego bilo kojoj drugoj kreposti, zbog pobude koja je sramotna, a ne prema vrsti strasti koja je strah. Prema tome ipak što su poroci suprotni drugim krepostima sramotni i prekorljivi, stid može pripadati i drugim krepostima.

Odgovor na 3. prigovor: stid njeguje poštenje uklanjajući one stvari koje su protivne poštenju, a ne tako da doseže do savršenog pojma poštenja.

Odgovor na 4. prigovor: bilo koji nedostatak uzrokuje porok, ali svako dobro nije dovoljno za pojam kreposti. I zato nije nužno da sve ono čemu se izravno protivi porok bude krepost. Premda se svaki porok protivi nekoj kreposti prema svojemu podrijetlu. I tako se bestidnost, utoliko što proizlazi iz prekomjerne ljubavi prema gnusobama, protivi umjerenosti.

Odgovor na 5. prigovor: iz učestalog stidjenja uzrokuje se habitus stečene kreposti po kojoj netko izbjegava sramotne stvari, glede kojih je stid, a ne da se netko ubuduće stidi. Nego iz toga habitusa stečene kreposti čovjek je tako raspoložen da bi se više stidio kad bi tvar stida bila prisutna.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.