II-II, q. 142, a. 4
Je li porok neumjerenosti ponajviše sramotan
Prigovor 1. Čini se da grijeh neumjerenosti nije najvećma prekorljiv. Kao što se naime čast duguje kreposti, tako se prekoravanje duguje grijehu. Ali neki su grijesi teži nego neumjerenost, poput ubojstva, hule i tomu slično. Dakle, grijeh neumjerenosti nije najvećma prekorljiv.
Prigovor 2. Nadalje, grijesi koji su općenitiji čine se manje prekorljivima, s obzirom na to da se ljudi zbog njih manje stide. Ali grijesi su neumjerenosti najvećma općeniti, jer su oko onih stvari koje općenito ulaze u uporabu ljudskoga života, u kojima i mnogi griješe. Dakle, grijesi se neumjerenosti ne čine najvećma prekorljivima.
Prigovor 3. Nadalje, Filozof u VII. Ethic. kaže da su „umjerenost i neumjerenost oko ljudskih požuda i užitaka“. Postoje pak neke požude i užici gori od ljudskih požuda i užitaka, koji se nazivaju zvjerskima i bolesnima, kako Filozof kaže u istoj knjizi. Dakle, neumjerenost nije najvećma prekorljiva.
Naprotiv, Filozof kaže u III. Ethic. da se neumjerenost među ostalim vizijama čini s pravom prekorljivom.
Odgovaram: prekoravanje se čini da se protivi časti i slavi. Čast se pak duguje izvrsnosti, kako je gore rečeno, dok slava donosi blistavost. Neumjerenost je dakle najvećma prekorljiva zbog dvoje. Prvo, doista, zato što se najvećma protivi čovjekovoj izvrsnosti, jer je oko užitaka zajedničkih nama i životinjama, kako je gore rečeno. Odakle se i u Psalmu kaže: „Čovjek u časti ne ostade, izjednači se s nerazumnim životinjama i postade im nalik“. Drugo, zato što se najvećma protivi njezinoj blistavosti ili ljepoti, utoliko naime što se u užicima oko kojih je neumjerenost manje pokazuje svjetla razuma, od kojega je sva blistavost i ljepota kreposti. Odakle se i takvi užici nazivaju najvećma ropskima.
Odgovor na 1. prigovor: kao što Grgur kaže, tjelesni grijesi, koji su obuhvaćeni pod neumjerenošću, premda su manjom krivnjom, ipak su veće sramote. Naime, veličina krivnje gleda na izopačenost od svrhe, dok sramota gleda na gnusobu, koja se najvećma promatra prema neprilika onoga koji griješi.
Odgovor na 2. prigovor: navika griješenja umanjuje gnusobu i sramotu grijeha prema mišljenju ljudi, ali ne prema naravi samih poroka.
Odgovor na 3. prigovor: kada se kaže da je neumjerenost najvećma prekorljiva, valja razumjeti među ljudskim porocima, koji se naime motre prema strastima ljudske naravi na neki način suobličenima. Ali one su poroci koji premašuju mjeru ljudske naravi više prekorljivi. Pa ipak se čini da se i ti poroci svode na rod neumjerenosti prema nekom prekomjerju, kao na primjer ako bi tko uživao u jedenju ljudskoga mesa, ili u općenju sa životinjama ili muškarcima.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.