Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 14, a. 1

Je li hula ili grijeh protiv Duha Svetoga isto što i grijeh iz svjesne zlobe (ex certa malitia)

Prigovor 1. Čini se da grijeh protiv Duha Svetoga nije isto što i grijeh iz svjesne zlobe. Grijeh je naime protiv Duha Svetoga grijeh hule, kako je bjelodano u Mt 12. Ali nije svaki grijeh iz svjesne zlobe grijeh hule, događa se naime da se mnogi drugi rodovi grijeha počine iz svjesne zlobe. Dakle, grijeh protiv Duha Svetoga nije isto što i grijeh iz svjesne zlobe.

Prigovor 2. Nadalje, grijeh iz svjesne zlobe dijeli se nasuprot grijehu iz neznanja i nasuprot grijehu iz slabosti. Ali grijeh protiv Duha Svetoga dijeli se nasuprot grijehu protiv Sina Čovječjega, kako je bjelodano u Mt 12. Dakle, grijeh protiv Duha Svetoga nije isto što i grijeh iz svjesne zlobe, jer onih stvari čije su suprotnosti različite, i same su različite.

Prigovor 3. Nadalje, grijeh protiv Duha Svetoga neki je rod grijeha kojemu se određene vrste pripisuju. Ali grijeh iz svjesne zlobe nije poseban rod grijeha, nego je neko opće svojstvo ili okolnost koja može postojati oko svih rodova grijehâ. Dakle, grijeh protiv Duha Svetoga nije isto što i grijeh iz svjesne zlobe.

Naprotiv, Magister veli u dist. 43 II. knjige Sentencija da onaj griješi protiv Duha Svetoga komu se zloća radi same sebe sviđa. To je pak griješiti iz svjesne zlobe. Dakle, čini se da je isti grijeh iz svjesne zlobe što i grijeh protiv Duha Svetoga.

Odgovaram: o grijehu ili huli protiv Duha Svetoga neki govore na trostruk način. Drevni naime učitelji, kao Atanazije, Hilarije, Ambrozije, Jeronim i Krizostom, vele da postoji grijeh protiv Duha Svetoga kada se, doslovno, nešto hulno rekne protiv Duha Svetoga, bilo da se Duh Sveti uzme prema tome što je bitno ime koje pristoji čitavu Trojstvu, čija je svaka osoba i duh i sveta; bilo ukoliko je osobno ime jedne osobe u Trojstvu. I prema tome razlikuje se u Mt 12 hula protiv Duha Svetoga od hule protiv Sina Čovječjega. Krist je naime neka djela činio ljudski, jedući, pijući i drugo takvo čineći; a neka božanski, naime demone izgoneći, mrtve uskrisujući i ostalo takvo; što je činio i po snazi vlastitoga božanstva i po djelovanju Duha Svetoga, kojim bijaše po čovještvu ispunjen. Židovi su pak prvo izrekli hulu protiv Sina Čovječjega, kad su ga nazivali izjelicom, pijanicom i prijateljem carinika, kako se nalazi u Mt 11. Poslije su pak pohulili na Duha Svetoga, dok su djela koja je on sam činio snagom vlastitoga božanstva i po djelovanju Duha Svetoga pripisivali knezu demonskomu. I poradi toga veli se da su pohulili na Duha Svetoga. Augustin pak u knjizi De verbis Domini veli da je hula ili grijeh protiv Duha Svetoga konačna nepokornost, kada naime tko ustraje u smrtnom grijehu sve do smrti. Što se doduše ne čini samo riječju usta nego i riječju srca i djela, ne jednom nego mnogima. Ta se pak riječ, tako uzeta, naziva protivnom Duhu Svetomu jer je protiv otpuštenja grijehâ, koje biva po Duhu Svetome, koji je ljubav Oca i Sina. Niti je to Gospodin rekao Židovima kao da bi oni griješili protiv Duha Svetoga, još naime nisu bili konačno nepokorni. Nego ih je opomenuo da, govoreći tako, ne bi došli do toga da sagriješe protiv Duha Svetoga. I tako valja razumjeti ono što se veli u Mk 3, gdje, pošto je rekao: „Tko pohuli na Duha Svetoga“ itd., Evanđelist dodaje: „Jer su govorili: Nečistoga duha ima“. Drugi pak drukčije shvaćaju, govoreći da grijeh ili hula protiv Duha Svetoga biva kada netko sagriješi protiv prisvojenoga dobra Duha Svetoga, kojemu se prisvaja dobrota, kao što se Ocu prisvaja moć, a Sinu mudrost. Stoga grijehom protiv Oca nazivaju kada se griješi iz slabosti; grijehom pak protiv Sina, kada se griješi iz neznanja; no grijehom protiv Duha Svetoga, kada se griješi iz svjesne zlobe, to jest iz samoga izbora zla, kako je gore izloženo. Što se pak događa na dva načina. Na jedan način, iz nagnuća grješnoga habitusa, koji se zloćom naziva, i tako nije isto griješiti iz zlobe što i griješiti protiv Duha Svetoga. Na drugi način događa se iz toga što se kroz prezir odbacuje i uklanja ono što je izbor grijeha moglo spriječiti, kao ufanje po očaju, a strah po drskosti, i neke druge takve stvari, kako će se niže reći. Sve to pak što priječi izbor grijeha jesu učinci Duha Svetoga u nama. I zato tako griješiti iz zlobe jest griješiti protiv Duha Svetoga.

Odgovor na 1. prigovor: kao što se ispovijest vjere ne sastoji samo u očitovanju ustima nego i u očitovanju djelom; tako se i hula Duha Svetoga može razmatrati i u ustima i u srcu i u djelu.

Odgovor na 2. prigovor: prema trećem shvaćanju hula protiv Duha Svetoga razlikuje se od hule protiv Sina Čovječjega prema tome što je Sin Čovječji također Sin Božji, to jest Božja moć i Božja mudrost. Stoga će prema tome grijeh protiv Sina Čovječjega biti grijeh iz neznanja ili iz slabosti.

Odgovor na 3. prigovor: grijeh iz svjesne zlobe prema tome što proizlazi iz nagnuća habitusa, nije poseban grijeh, nego neko opće stanje grijeha. No ukoliko je iz posebnoga prezira učinka Duha Svetoga u nama, ima pojam posebnoga grijeha. I prema tome također grijeh protiv Duha Svetoga poseban je rod grijeha. I slično prema prvom tumačenju. No prema drugom tumačenju, nije poseban rod grijeha, jer konačna nepokornost može biti okolnost bilo kojega roda grijeha.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.