II-II, q. 139, a. 2
Što joj odgovara u blaženstvima i plodovima
Prigovor 1. Čini se da četvrto blaženstvo, to jest „blago gladnima i žednima pravednosti“, ne odgovara daru hrabrosti. Dar naime hrabrosti ne odgovara kreposti pravednosti, nego prije dar pobožnosti. Ali gladovati i žeđati pravednost pripada djelu pravednosti. Dakle, to blaženstvo više pripada daru pobožnosti nego daru hrabrosti.
Prigovor 2. Nadalje, glad i žeđ za pravednošću označava želju za dobrom. Ali to vlastito pripada ljubavi, kojoj ne odgovara dar hrabrosti, nego više dar mudrosti, kao što je gore utvrđeno. Dakle, to blaženstvo ne odgovara daru hrabrosti, nego daru mudrosti.
Prigovor 3. Nadalje, plodovi slijede iza blaženstava, jer je u naravi blaženstva užitak, kako se kaže u I. Ethic.. Ali u plodovima se čini da se ne postavlja ništa što pripada hrabrosti. Dakle, niti joj ikakvo blaženstvo odgovara.
Naprotiv, Augustin u knjizi O Govoru Gospodnjem na gori kaže: „hrabrost priliči gladnima, oni naime trpe, želeći radost od istinskih dobara, hoteći odvratiti ljubav od zemaljskih“.
Odgovaram: kao što je rečeno gore, Augustin pripisuje blaženstva darovima prema redoslijedu nabrajanja, razmotrivši ipak neku prikladnost. I zato četvrto blaženstvo, to jest ono o gladi i žeđanju pravednosti, pripisuje četvrtom daru, to jest daru hrabrosti. Ipak je tu neka prikladnost. Jer, kao što je rečeno, hrabrost se sastoji u teškim stvarima. A vrlo je teško da netko ne samo čini kreposna djela, koja se zajednički nazivaju djelima pravednosti; nego da ih čini s nekom nezasitnom željom, koja se može označiti glađu i žeđu za pravednošću.
Odgovor na 1. prigovor: kao što Krizostom kaže nad Matejem, pravednost se ovdje može shvatiti ne samo posebna, nego također opća; koja se odnosi prema djelima svih kreposti, kako se kaže u V. Ethic.. U kojima teško smjera hrabrost koja je dar.
Odgovor na 2. prigovor: ljubav je korijen svih darova i kreposti, kao što je rečeno gore. I zato što god pripada hrabrosti može također pripadati ljubavi.
Odgovor na 3. prigovor: među plodovima se postavljaju dvoje koja dostatno odgovaraju daru hrabrosti, to jest strpljivost, koja motri podnošenje zala; i dugodušnost, koja može motriti dugotrajno iščekivanje i vršenje dobara.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.