Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 139, a. 1

Je li hrabrost dar

Prigovor 1. Čini se da hrabrost nije dar. Kreposti se naime razlikuju od darova. Ali hrabrost je krepost. Dakle, ne treba je postavljati kao dar.

Prigovor 2. Nadalje, čini se da čine djela darova ostaju u domovini, kao što je gore rečeno. Ali djela hrabrosti ne ostaju u domovini, jer Grgur u 1. knjizi Morala kaže da „hrabrost daje pouzdanje ustrašenomu protiv nedaća“; kojih nikakvih neće biti u domovini. Dakle, hrabrost nije dar.

Prigovor 3. Nadalje, Augustin u 2. knjizi O kršćanskom nauku kaže da je „hrabrosti odvojiti samoga sebe od svake prolazne smrtne ugodnosti“. Ali oko pogubnih ugodnosti odnosno užitaka više se sastoji umjerenost nego hrabrost. Dakle, čini se da hrabrost nije dar koji odgovara kreposti hrabrosti.

Naprotiv, u Izaiji 11 hrabrost se ubraja među ostale darove Duha Svetoga.

Odgovaram: hrabrost označava neku čvrstoću duha, kao što je rečeno gore, i ta se čvrstoća duha zahtijeva i u vršenju dobara i u podnošenju zala, i to ponajviše u teškim dobrima ili zlima. Čovjek pak u skladu s vlastitim i sebi surođenim načinom može imati ovu čvrstoću u obojemu, tako da ne zakasni od dobra zbog poteškoće ili izvršenja nekog teškog djela, ili podnošenja nekog teškog zla, i u skladu s tim se hrabrost postavlja kao posebna ili opća krepost, kao što je rečeno gore. Ali štoviše, Duh Sveti pokreće dušu čovjeka na to da prispije do svršetka bilo kojeg započetog djela, i da izbjegne bilo kakve nadolazeće pogibli. Što doista nadilazi ljudsku narav, jer ponekad nije u vlasti čovjeka da postigne svršetak svoga djela, ili da izbjegne zla odnosno pogibli, budući da ga ponekad one pritisnu do smrti. Ali to Duh Sveti djeluje u čovjeku, dok ga dovodi do vječnoga života, koji je svršetak svih dobrih djela i izbjegavanje svih pogibli. I u tu stvar Duh Sveti ulijeva neko pouzdanje umu, isključujući suprotan strah. I u skladu s tim hrabrost se postavlja kao dar Duha Svetoga, rečeno je naime gore da darovi motre kretanje duše od Duha Svetoga.

Odgovor na 1. prigovor: hrabrost koja je krepost usavršava dušu za podnošenje bilo kakvih pogibli, ali nije dostatna da dadne pouzdanje u izbjegavanju bilo kakvih pogibli, nego to pripada hrabrosti koja je dar Duha Svetoga.

Odgovor na 2. prigovor: darovi nemaju ista djela u domovini koja imaju na putu, nego ondje imaju djela oko uživanja u svršetku. Odakle je djelo hrabrosti ondje uživati u punoj sigurnosti od trudova i zala.

Odgovor na 3. prigovor: dar hrabrosti motri krepost hrabrosti ne samo s obzirom na to da se sastoji u podnošenju pogibli, nego također s obzirom na to da se sastoji u vršenju bilo kojeg teškog djela. I zato je dar hrabrosti upravljan darom savjeta, za koji se čini da je ponajviše o boljim dobrima.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.