Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 138, a. 2

O tvrdoglavosti

Prigovor 1. Čini se da tvrdoglavost nije suprotstavljena ustrajnosti. Naime, Grgur u 31. knjizi Morala kaže da tvrdoglavost izvire iz tašte slave. Ali tašta slava nije suprotstavljena ustrajnosti, nego više velikodušnosti, kao što je rečeno gore. Dakle, tvrdoglavost nije suprotstavljena ustrajnosti.

Prigovor 2. Nadalje, ako je suprotstavljena ustrajnosti, ili joj je suprotstavljena po prekomjernosti, ili po manjkavosti. Ali nije joj suprotstavljena po prekomjernosti, jer i tvrdoglavi podliježe nekom užitku i žalosti; budući da, kako kaže Filozof u VII. Ethic., „se raduju pobjednici, i žalosti ih ako se njihovi sudovi pokažu slabima“. Ako pak po manjkavosti, bit će isto što i mekušnost, što je očito neistinito. Dakle, tvrdoglavost ni na koji način nije suprotstavljena ustrajnosti.

Prigovor 3. Nadalje, kao što ustrajni ustraje u dobru protiv žalosti, tako je i suzdržljivi i umjereni protiv užitaka, hrabri protiv strahova, a krotki protiv srdžbi. Ali netko se naziva tvrdoglavim s obzirom na to da previše u nečemu ustraje. Dakle, tvrdoglavost nije ništa više suprotstavljena ustrajnosti nego drugim krepostima.

Naprotiv, Tulije u svojoj Retorici kaže da se tvrdoglavost odnosi prema ustrajnosti kao praznovjerje prema bogoštovlju. Ali praznovjerje je suprotstavljeno bogoštovlju, kao što je rečeno gore. Dakle, i tvrdoglavost ustrajnosti.

Odgovaram: kako Izidor kaže u knjizi Etimologija, tvrdoglavim se naziva onaj tko drži drsko, takoreći držeći se svega. I taj se isto tako naziva prikladno tvrdokornim, stoga što „u svojoj nakani ustraje do pobjede; stari su naime pobjedu nazivali ‘vicia’, koju mi nazivamo ‘victoriam’“. I ove Filozof u VII. Ethic. naziva ischyrognomones, to jest čvrsta mnijenja, ili idiognomones, to jest vlastita mnijenja, zato što, naime, u vlastitom mnijenju ustraju više nego što priliči; mekušac pak manje nego što priliči; a ustrajni onako kako priliči. Odatle je očito da se ustrajnost hvali kao ona koja postoji u sredini; dok se tvrdoglavi huli kao onaj koji je u prekomjernosti sredine, a mekušac kao onaj u manjkavosti.

Odgovor na 1. prigovor: netko previše ustraje u vlastitom mnijenju zato što po tome želi očitovati svoju izvrsnost. I stoga tvrdoglavost izvire iz tašte slave kao iz uzroka. Rečeno je pak gore da se suprotstavljenost poroka krepostima ne motri s obzirom na uzrok, nego s obzirom na vlastitu vrstu.

Odgovor na 2. prigovor: tvrdoglavi doduše prekomjerno čini u tome što neuredno ustraje u nečemu protiv mnogih poteškoća, ali ipak ima neki užitak u svršetku, kao i hrabri, pa čak i ustrajni. Budući da je ipak taj užitak izopačen, iz toga što ga previše želi i bježi od suprotne žalosti, izjednačuje se s neobuzdanim ili mekušcem.

Odgovor na 3. prigovor: druge kreposti, premda ustraju protiv naleta strasti, ipak njihova hvala nije vlastito iz ustrajanja, kao hvala ustrajnosti. Hvala pak suzdržljivosti više se čini iz pobjeđivanja užitaka. I zato je tvrdoglavost izravno suprotstavljena ustrajnosti.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.