Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 138, a. 1

O mekoći

Prigovor 1. Čini se da mekoća nije suprotna ustrajnosti. Jer nad onim iz 1 Kor 6: „Niti bludnici, niti mekušci, niti muški ložači“, Glosa tumači mekušci, to jest patici, ovo je oni koji trpe ženske stvari. No to se protivi čistoći. Dakle, mekoća nije porok suprotan ustrajnosti.

Prigovor 2. Nadalje, Filozof kaže u VII. Ethic. da je „slast neka mekoća“. No biti slastan čini se da pripada neumjerenosti. Dakle, mekoća nije suprotna ustrajnosti, nego prije umjerenosti.

Prigovor 3. Nadalje, Filozof ondje kaže da je onaj tko se rado igra mekušan. No biti neumjereno sklon igri protivi se duhovnoj vedrini (eutrapelia), koja je krepost oko užitaka igara, kako se kaže u IV. Ethic.. Dakle, mekoća nije suprotna ustrajnosti.

Naprotiv, Filozof kaže u VII. Ethic. da je „mekušcu suprotan onaj koji ustraje“.

Odgovaram: kao što je gore rečeno, hvala ustrajnosti sastoji se u tome što netko ne odstupa od dobra poradi dugotrajnoga podnošenja teških i mučnih stvari. Čemu se izravno čini suprotno da netko lako odstupa od dobra poradi nekih teških stvari koje ne može podnijeti. A to pripada pojmu mekoće, jer se mekim naziva ono što lako ustaje na dodir. No ne sudi se o nečemu da je meko po tome što ustaje pred snažnim pritiskom, jer i zidovi popuštaju pred spravom koja udara. I zato se ne smatra netko mekim ako popusti pred nekim vrlo snažno pritiskajućim stvarima, odakle Filozof kaže u VII. Ethic. da „ako je netko pobijeđen jakim i preizvrsnim užicima ili tugama, nije čudo, nego je oprostivo, ako se opire“. A bjelodano je da teže pritišće strah od pogibelji nego požuda za užicima, odakle Tulije kaže u 1. knjizi O dužnostima: „Nije dosljedno da onaj toga strah ne slama, bude slomljen požudom; niti tko se pokazao nepobjedivim od truda, da bude pobijeđen od užitka.“ Sama slast također jače pokreće privlačeći nego tuga zbog manjka slasti odvraćajući, jer je manjak slasti čisti manjak. I zato je prema Filozofu vlastito mekomu onaj tko odstupa od dobra poradi tuga uzrokovanih manjkom užitaka, takoreći popuštajući slabome pokretaču.

Odgovor na 1. prigovor: rečena mekoća uzrokuje se dvostruko. Na jedan način, iz navike, jer kada je netko naviknut uživati u slastima, teže može podnijeti njihovu odsutnost. Na drugi način, iz naravne dispozicije, jer naime imaju duh manje postojan, poradi krhkosti sklopa. I na ovaj način žene se uspoređuju s muškarcima, kako Filozof kaže u VII. Ethic.. I zato se oni koji trpe ženske stvari nazivaju mekušcima, takoreći postajući ženskastima.

Odgovor na 2. prigovor: tjelesnom se užitku protivi trud, i zato mučne stvari toliko sprečavaju užitke. A slađanima se nazivaju oni koji ne mogu podnijeti nikakve trudove, niti išta što umanjuje užitak, odakle se u Pnz 28 kaže: „Nježna žena i raskošna, koja nije mogla stupiti nogom na zemlju niti iskoraknuti trag noge, poradi mekoće.“ I zato je neka slast mekoća. No mekoća se vlastito obazire na manjak užitaka, a raskoši na uzročnu zapreku užitka, recimo trud ili nešto takvo.

Odgovor na 3. prigovor: u igri treba razmotriti dvoje. Na jedan način, užitak, i tako se neuredno sklon igri protivi duhovnoj vedrini (eutrapelia). Na drugi način u igri se razmatra neko popuštanje ili mir, koji se protivi trudu. I zato kao što ne moći podnijeti mučne stvari pripada mekoći, tako i previše željeti popuštanje igre, ili bilo koji drugi mir.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.