Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 135, a. 1

Je li sitničavost mana

Prigovor 1. Čini se da sitničavost nije mana. Krepost je naime, kao što je umjeravateljica velikih stvari, tako isto i umjeravateljica malih stvari, odakle i darežljivi i veličasni ljudi čine neke male stvari. No veličasnost je krepost. Dakle, slično je sitničavost više krepost negoli mana.

Prigovor 2. Nadalje, Filozof kaže u 4. knjizi Nikomahove etike da je „brižljivost u razmišljanju sitničava“. No čini se da je brižljivost u razmišljanju hvale vrijedna, „jer je čovjekovo dobro biti u skladu s razumom“, kako Dionizije kaže u 4. poglavlju djela De div. nom.. Dakle, sitničavost nije mana.

Prigovor 3. Nadalje, Filozof kaže u 4. knjizi Nikomahove etike da sitničav čovjek troši novac s tugom. No to pripada lakomosti, odnosno neskromnosti. Dakle, sitničavost nije mana različita od drugih.

Naprotiv, Filozof u 2. i 4. knjizi Nikomahove etike postavlja sitničavost kao posebnu manu suprotnu veličasnosti.

Odgovaram: kako je gore rečeno, moralna djela primaju vrstu od svrhe. Odakle se i najčešće imenuju po svrsi. Iz toga se dakle netko naziva sitničavim jer namjerava učiniti nešto malo. Malo pak i veliko, prema Filozofu u Kategorijama, nazivaju se relativno. Odakle, kada se kaže da sitničav čovjek namjerava učiniti nešto malo, činjenje malog treba shvatiti u usporedbi s vrstom djela koje čini. U kojem se doista malo i veliko može promatrati dvostruko: na jedan način, s obzirom na djelo koje treba učiniti; na drugi način, s obzirom na trošak. Veličasni čovjek dakle ponajviše namjerava veličinu djela, a sekundarno namjerava veličinu troška, koju ne izbjegava kako bi učinio veliko djelo, odakle Filozof kaže u 4. knjizi Nikomahove etike da „veličasni čovjek od jednakog troška čini djelo još veličasnijim“. Sitničavi čovjek naprotiv ponajviše namjerava malenost troška, odakle Filozof kaže u 4. knjizi Nikomahove etike da „namjerava kako će potrošiti najmanje“, a posljedično namjerava malenost djela, koju naime ne odbija, samo da učini mali trošak. Odakle Filozof kaže na istom mjestu da sitničavi čovjek, trošeći najviše u malome, što naime ne želi potrošiti, gubi dobro, naime veličasnog djela. Tako je dakle jasno da sitničavi čovjek odstuplja od razmjernosti koja mora postojati u skladu s razumom između troška i djela. Manjak pak od onoga što je u skladu s razumom uzrokuje razlog mane. Odakle je očito da je sitničavost mana.

Odgovor na 1. prigovor: krepost umjerava male stvari prema pravilu razuma, od kojega odstuplja sitničav čovjek, kako je rečeno. Ne naziva se naime sitničavim onaj tko umjerava male stvari, nego onaj tko u umjeravanju velikih ili malih stvari odstuplja od pravila razuma. I zato ona ima razlog mane.

Odgovor na 2. prigovor: kako kaže Filozof u II. Rhetoric., strah čini ljude sklonima savjetovanju. I zato sitničavi čovjek brižljivo namjerava u razmišljanjima, jer neuredno strahuje od trošenja svojih dobara, čak i u najmanjim stvarima. Odakle to nije hvale vrijedno, nego grješno i prijekora vrijedno, jer ne usmjerava svoju težnju u skladu s razumom, nego radije primjenjuje uporabu razuma na neurednost svoje težnje.

Odgovor na 3. prigovor: kao što se veličasni čovjek podudara s darežljivim u tome što spremno i s užitkom izdaje novac, tako se isto sitničavi čovjek podudara s neskromnim odnosno škrtim čovjekom u tome što s tugom i sporošću vrši izdatke. Razlikuje se pak u tome što se neskromnost promatra oko općih troškova, a sitničavost oko velikih troškova, koje je teže učiniti. I zato je sitničavost manja mana nego neskromnost. Odakle Filozof kaže u 4. knjizi Nikomahove etike da, premda su sitničavost i suprotna mana zloće, „ipak ne nanose sramotu, jer nisu ni štetne za bližnjega, niti su izrazito sramotne“.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.