II-II, q. 133, a. 2
Kojoj je kreposti suprotstavljena
Prigovor 1. Čini se da malodušnost nije suprotstavljena velikodušnosti. Jer Filozof u IV. Ethic. kaže da „malodušan ne poznaje samoga sebe, jer bi težio dobrima kojih je dostojan kad bi se poznavao“. Ali nepoznavanje samoga sebe čini se da se suprotstavlja razboritosti. Dakle, malodušnost se suprotstavlja razboritosti.
Prigovor 2. Nadalje, u Mt 25 slugu koji je zbog malodušnosti odbio iskoristiti novac gospodar naziva zlim i lijenim. Filozof također u IV. Ethic. kaže da se malodušni čine lijenima. Ali lijenost se suprotstavlja brižnosti, koja je čin razboritosti, kako je gore utvrđeno. Dakle, malodušnost nije suprotstavljena velikodušnosti.
Prigovor 3. Nadalje, malodušnost se čini da proizlazi iz neurednoga straha, odakle se u Iz 35 kaže: „Recite, malodušni, ohrabrite se i ne bojte se“. Čini se da proizlazi i iz neuredne srdžbe, u skladu s onim iz Kol 3: „Očevi, ne srdite djecu svoju da ne postanu malodušna“. Ali neuređenost straha suprotstavlja se hrabrosti, a neuređenost srdžbe blagosti. Dakle, malodušnost nije suprotstavljena velikodušnosti.
Prigovor 4. Nadalje, porok koji se suprotstavlja nekoj kreposti to je teži što je više neznatan kreposti. Ali malodušnost je više neznatna velikodušnosti nego preuzetnost. Dakle, ako bi se malodušnost suprotstavljala velikodušnosti, slijedilo bi da je teži grijeh nego preuzetnost. Što je protiv onoga što se govori u Sir 37: „O preuzetnosti najgora, odakle si stvorena?“ Dakle, malodušnost se ne suprotstavlja velikodušnosti.
Naprotiv, malodušnost i velikodušnost razlikuju se prema veličini i malenosti duha, kako se iz samih imena vidi. Ali veliko i malo su suprotnosti. Dakle, malodušnost se suprotstavlja velikodušnosti.
Odgovaram: malodušnost se može promatrati trostruko. Na prvi način, sama po sebi. I tako je očito da se prema vlastitom razlogu suprotstavlja velikodušnosti, od koje se razlikuje prema razlici veličine i malenosti oko istoga, jer kao što velikodušan iz veličine duha teži k velikomu, tako malodušan iz malenosti duha povlači se od velikoga. Na drugi način može se promatrati s obzirom na svoj uzrok, koji s obzirom na razum jest nepoznavanje vlastitog stanja; s obzirom pak na težnju jest strah od manjkavosti u onome za što lažno procjenjuje da pretiče njegovu sposobnost. Na treći način može se promatrati s obzirom na učinak, koji jest povlačenje se od velikih stvari kojih je dostojan. Ali kao što je gore rečeno, suprotstavljenost poroka kreposti motri se više prema vlastitoj vrsti nego prema uzroku ili učinku. I zato se malodušnost izravno suprotstavlja velikodušnosti.
Odgovor na 1. prigovor: taj argument ide o malodušnosti s obzirom na uzrok koji ima u razumu. I ipak se ne može prikladno reći da se suprotstavlja razboritosti ni prema svome uzroku, jer takvo nepoznavanje ne proizlazi iz nerazumnosti, nego više iz lijenosti razmatranja vlastite sposobnosti, kako se kaže u IV. Ethic., ili izvršavanja onoga što podliježe njegovoj moći.
Odgovor na 2. prigovor: taj argument ide o malodušnosti s obzirom na učinak.
Odgovor na 3. prigovor: taj argument ide s obzirom na uzrok. I ipak strah koji uzrokuje malodušnost nije uvijek strah od smrtnih opasnosti. Odakle ni s ove strane nije nužno da se suprotstavlja hrabrosti. Srdžba pak, prema razlogu vlastitog gibanja, kojim se netko uzvisuje na osvetu, ne uzrokuje malodušnost, koja unizuje duh, nego je više uklanja. Nego dovodi do malodušnosti razlogom uzroka srdžbe, koji su nanesene nepravde, iz kojih biva uništen duh onoga koji trpi.
Odgovor na 4. prigovor: malodušnost je teži grijeh, prema vlastitoj vrsti, nego preuzetnost, jer se po njoj čovjek udaljuje od dobara, što je najgore, kako se kaže u IV. Ethic.. Ali preuzetnost se naziva najgorom razlogom oholosti iz koje proizlazi.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.