II-II, q. 131, a. 2
Je li suprotstavljeno velikodušnosti po suvišku
Prigovor 1. Čini se da častohleplje nije suprotstavljeno velikodušnosti po suvišku. Jednoj se naime sredini s jedne strane ne protivi nego samo jedna krajnost. Ali velikodušnosti je po suvišku suprotstavljena preuzetnost, kao što je rečeno. Dakle, joj nije suprotstavljeno častohleplje po suvišku.
Prigovor 2. Nadalje, velikodušnost je oko časti. Ali čini se da častohleplje pripada častima, ili bolje dostojanstvima, jer se kaže u 2. Makabejcima 4 da je „Jason častohlepno tražio vrhovno svećeništvo“. Dakle, častohleplje nije suprotstavljeno velikodušnosti.
Prigovor 3. Nadalje, čini se da častohleplje pripada vanjskoj opremi, jer se kaže u Djelima 25 da su Agripa i Berenika s mnogo častohleplja ušli u sudnicu; i u 2. Ljetopisima 16 da su nad tijelom umrloga Ase spalili miomirise i pomasti s prevelikim častohlepljem. Ali velikodušnost nije oko vanjske opreme. Dakle, častohleplje nije suprotstavljeno velikodušnosti.
Naprotiv, Tulije kaže u 1. knjizi O dužnostima da „kako god tko izrasta veličinom duha, tako najviše želi biti prvak nad svima sam“. Ali to pripada častohleplju. Dakle, častohleplje pripada suvišku velikodušnosti.
Odgovaram: kao što je rečeno, častohleplje donosi neurednu žudnju za časti. Velikodušnost je pak oko časti, i služi se njima onako kako priliči. Odakle je očito da je častohleplje suprotstavljeno velikodušnosti kao neuredno uređenomu.
Odgovor na 1. prigovor: velikodušnost se obazire na dvoje. Na jedno doista kao na nakanjenu svrhu, a to je neko veliko djelo koje velikodušni poduzima prema svojoj sposobnosti. I s obzirom na ovo velikodušnosti se po suvišku suprotstavlja preuzetnost, koja poduzima neko veliko djelo iznad svoje sposobnosti. A na drugo se velikodušnost obazire kao na tvar kojom se dolično služi, naime na čast. I s obzirom na ovo velikodušnosti se po suvišku suprotstavlja častohleplje. Nije pak neprilično da prema različitim stvarima bude više suvišaka jedne sredine.
Odgovor na 2. prigovor: onima koji su postavljeni u dostojanstvu, radi neke izvrsnosti stanja, duguje se čast. I u skladu s tim neuredna žudnja za dostojanstvima pripada častohleplju. Ako bi naime netko neuredno želio dostojanstvo ne radi časti, nego radi dužne uporabe dostojanstva koja prelazi njegovu sposobnost, ne bi bio častohlepan, nego radije presvisto.
Odgovor na 3. prigovor: sama svečanost vanjskoga bogoštovlja pripada nekoj časti, odakle se i takvima obično iskazuje čast. Što se označava u Jakovu 2: „Ako u vaš sastanak uđe čovjek s zlatnim prstenom, u bijeloj haljini, i kažete mu: Ti sjedni ovdje dobro,“ i ostalo. Odakle častohleplje nije oko vanjskoga bogoštovlja osim utoliko ukoliko pripada časti.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.