II-II, q. 131, a. 1
Je li častohleplje grijeh
Prigovor 1. Čini se da častohleplje nije grijeh. Častohleplje naime donosi žudnju za časti. Čast pak je po sebi neko dobro, i najveća među vanjskim dobrima, odakle se i oni koji ne mare za čast pokuđuju. Dakle, častohleplje nije grijeh, nego radije nešto hvalevrijedno, utoliko ukoliko se dobro hvalevrijedno želi.
Prigovor 2. Nadalje, svatko bez grijeha može željeti ono što mu se duguje kao nagrada. Ali čast je nagrada kreposti, kako Filozof kaže u 1. i VIII. Ethic.. Dakle, žudnja za časti nije grijeh.
Prigovor 3. Nadalje, ono po čemu se čovjek potiče na dobro i odvraća od zla nije grijeh. Ali po časti se ljudi potiču na činjenje dobara i izbjegavanje zala, kako Filozof kaže u III. Ethic. da se „čini da su najhrabriji oni kod kojih su strašljivci nečasni, a hrabri časni“; i Tulije kaže u knjizi Tuskulanskih razgovora da čast hrani umijeća. Dakle, častohleplje nije grijeh.
Naprotiv, kaže se u 1. Poslanici Korinćanima 13 da „ljubav nije častohlepna, ne traži ono što je njezino“. Ništa se drugo ne protivi ljubavi osim grijeha. Dakle, častohleplje je grijeh.
Odgovaram: kao što je rečeno gore, čast donosi neko poštovanje iskazano nekomu u svjedočanstvo njegove izvrsnosti. Oko čovjekove izvrsnosti pak dvoje valja promatrati. Prvo doista, da ono po čemu čovjek iznimno odskače, čovjek nema od samoga sebe, nego je to u njemu kao nešto božansko. I zato se iz ovoga čast ne duguje ponajprije njemu, nego Bogu. Drugo valja promatrati da je ono u čemu čovjek iznimno odskače dano čovjeku od Boga da po tomu drugima koristi. Odakle čovjeku treba toliko ugađati svjedočanstvo njegove izvrsnosti koje drugi iskazuju, utoliko ukoliko mu se po tomu pripravlja put k tomu da drugima koristi. Trostruko se dakle događa da je žudnja za časti neuredna. Na jedan način, po tomu što netko želi svjedočanstvo o izvrsnosti koju nema, što je željeti čast iznad svoga razmjera. Na drugi način, po tomu što želi čast ne vraćajući je Bogu. Na treći način, po tomu što njegova žudnja počiva u samoj časti, ne vraćajući čast na korist drugih. Častohleplje pak donosi neurednu žudnju za časti. Odakle je očito da je častohleplje uvijek grijeh.
Odgovor na 1. prigovor: žudnja za dobrom treba se ravnati prema razumu, čije pravilo ako prekorači, bit će neuredna. I na ovaj je način neuredno da netko želi čast ne prema redu razuma. Pokuđuju se pak oni koji ne mare za čast prema tomu kako razum nalaže, da naime izbjegnu one stvari koje su protivne časti.
Odgovor na 2. prigovor: čast nije nagrada kreposti s obzirom na samoga kreposnoga čovjeka, tako da bi to trebao tražiti za nagradu, nego za nagradu traži blaženstvo, koje je svrha kreposti. Kaže se pak da je nagrada kreposti s obzirom na druge, koji nemaju ništa veće što bi uzvratili kreposnomu nego čast, koja iz ovoga istog ima veličinu što pruža svjedočanstvo kreposti. Odakle je očito da to nije dovoljna nagrada, kako se kaže u IV. Ethic..
Odgovor na 3. prigovor: kao što se po žudnji za časti, kada se želi na dužan način, neki potiču na dobro i odvraćaju od zla; tako isto, ako se žudno želi neuredno, to čovjeku može biti prigoda za činjenje mnogih zala, dok naime ne mari na kakav god način može zadobiti čast. Odakle Salustije kaže u Katalinariji da „slavu, čast i vlast dobro i nevaljalo jednako sebi želi“, ali onaj, naime dobar, ide pravim putem; ovome pak, naime nevaljalomu, „budući da nedostaju dobra umijeća, bori se prijevarama i spletkama“. I ipak oni koji samo radi časti ili čine dobra ili izbjegavaju zla nisu kreposni, kako je očito po Filozofu u III. Ethic., gdje kaže da nisu istinski hrabri oni koji hrabra djela čine radi časti.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.