II-II, q. 130, a. 2
Je li suprotstavljena velikodušnosti po suvišku
Prigovor 1. Čini se da preuzetnost nije suprotstavljena velikodušnosti po suvišku. Preuzetnost se naime stavlja kao vrsta grijeha protiv Duha Svetoga, kako je stečeno gore. Ali grijeh protiv Duha Svetoga nije suprotstavljen velikodušnosti, nego radije ljubavi. Dakle, ni preuzetnost nije suprotstavljena velikodušnosti.
Prigovor 2. Nadalje, velikodušnosti pripada da se netko učini dostojnim velikih stvari. Ali netko se naziva presvistim čak i ako se učini dostojnim malih stvari, samo ako to prelazi vlastitu sposobnost. Dakle, preuzetnost nije izravno suprotstavljena velikodušnosti.
Prigovor 3. Nadalje, velikodušni vanjska dobra smatra gotovo malima. Ali prema Filozofu u IV. Ethic., preuzetni zbog vanjske sreće postaju preziratelji i nanositelji nepravdi drugima, držeći vanjska dobra nečim velikim. Dakle, preuzetnost nije suprotstavljena velikodušnosti po suvišku, nego samo po manjkavosti.
Naprotiv, Filozof u 2. i IV. Ethic. kaže da je velikodušnometu po suvišku suprotstavljen chaunus, to jest bijesan ili napuhan, kojega mi nazivamo presvistim.
Odgovaram: kao što je rečeno gore, velikodušnost se sastoji u sredini, ne doista prema količini onoga u što teži, jer teži u najveće, nego se postavlja u sredini prema razmjeru prema vlastitoj sposobnosti; ne teži naime u veće nego što joj dolikuje. Preuzetni pak, s obzirom na ono u što teži, ne nadmašuje velikodušnoga, nego mu mnogo kada nedostaje. Nadmašuje pak prema razmjeru svoje sposobnosti, koju velikodušni ne prekoračuje. I na ovaj se način preuzetnost suprotstavlja velikodušnosti po suvišku.
Odgovor na 1. prigovor: nije svaka preuzetnost stavljena kao grijeh protiv Duha Svetoga, nego ona u kojoj netko prezire božansku pravednost iz neurednog pouzdanja u božansko milosrđe. I takva preuzetnost, s obzirom na tvar, utoliko naime ukoliko se njome prezire nešto božansko, suprotstavlja se ljubavi, ili radije daru straha, čije je poštovati Boga. Utoliko pak koliko takav prezir prelazi razmjer vlastite sposobnosti, može se suprotstaviti velikodušnosti.
Odgovor na 2. prigovor: kao i velikodušnost, tako se i preuzetnost čini da teži u nešto veliko, ne obično se naime netko naziva presvistim ako u nekoj maloj stvari prekorači vlastite snage. Ako se ipak takav nazove presvistim, ova preuzetnost nije suprotstavljena velikodušnosti, nego onoj kreposti koja je oko umjerenih časti, kako je rečeno.
Odgovor na 3. prigovor: nitko ne poduzima nešto iznad svoje sposobnosti osim utoliko koliko svoju sposobnost procjenjuje većom nego što jest. Oko ovoga može biti pogreška dvostruko. Na jedan način, prema samoj količini, recimo kada netko procjenjuje da ima veću krepost ili znanost, ili nešto drugo tomu slično, nego što ima. Na drugi način, prema vrsti stvari, recimo kada netko iz ovoga procjenjuje sebe velikim i dostojnim velikih stvari odakle nije, recimo zbog bogatstva ili zbog nekih dobara sreće; jer kako Filozof kaže u IV. Ethic., „oni koji bez kreposti imaju takva dobra, niti pravedno same sebe dostojnima velikih čine, niti se ispravno nazivaju velikodušnima“. Slično tako ono čemu netko teži iznad svojih snaga, ponekada je doista prema istini stvari veliko jednostavno, kao što je očito kod Petra, koji je težio k tomu da trpi za Krista, što je bilo iznad njegove snage. Ponekada pak nije nešto veliko jednostavno, nego samo prema mišljenju luđaka, kao što je odijevati se skupocjenim haljinama, prezirati druge i nanositi im nepravde. A to doista pripada suvišku velikodušnosti ne prema istini stvari, nego prema mišljenju. Odakle Seneka kaže u knjizi O četirima krepostima da će „velikodušnost, ako se uzdigne izvan svoje mjere, učiniti muža prijetvornim, napuhanim, burnim, nemirnim i, zanemarivši poštenje, hitrim u bilo kakve izvrsnosti riječi i djela“. I tako je jasno da preuzetni prema istini stvari ponekada nedostaje od velikodušnoga, ali se prema prividu drži u suvišku.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.