II-II, q. 13, a. 4
Nalazi li se hula u osuđenima
Prigovor 1. Čini se da osuđeni ne hule. Zadržavaju se naime sada neki zli od huđenja zbog straha od budućih kazni. Ali osuđeni te kazne doživljavaju, stoga ih se više gnušaju. Dakle, još se mnogo više od huđenja suzdržavaju.
Prigovor 2. Nadalje, hula, budući da je najteži grijeh, nadasve donosi gubitak zasluge. Ali u budućem životu nema stanja zasluživanja niti gubitka zasluge. Dakle, neće biti nikakva mjesta za hulu.
Prigovor 3. Nadalje, u Prop 11 veli se da „na kojem god mjestu stablo padne, ondje će biti“, iz čega je bjelodano da nakon ovoga života čovjeku ne prirasta niti zasluga niti grijeh koji nije imao u ovom životu. Ali mnogi će biti osuđeni koji u ovom životu nisu bili hulitelji. Dakle, niti u budućem životu neće huliti.
Naprotiv, veli se u Otk 16: „Ljudi bjesnjahu od velike žege i huliše ime Boga koji ima vlast nad ovim pošastima“, gdje Glosa veli da će se „oni koji se nalaze u paklu, premda znaju da se po zasluzi kažnjavaju, ipak žalostiti što Bog ima toliku moć da im pošasti nanosi“. No to bi bila hula u sadašnjosti. Dakle i u budućnosti.
Odgovaram: kako je rečeno, pojmu hule pripada odvratnost prema božanskoj dobroti. Oni pak koji su u paklu zadržat će izopačenu volju, odvraćenu od Božje pravednosti, u tome što ljube ono radi čega bivaju kažnjeni, i htjeli bi se time služiti kad bi mogli, a mrze kazne koje se za takve grijehe nanose; žaloste se ipak zbog grijeha koje su počinili, ne zato što bi ih mrzili, nego zato što se radi njih kažnjavaju. Tako je dakle takva odvratnost prema božanskoj pravednosti u njima nutarnja hula srca. I vjerodostojno je da će nakon uskrsnuća biti u njima također glasovna hula, kao u svetima glasovna hvala Božja.
Odgovor na 1. prigovor: ljudi se odvraćaju u sadašnjosti od hule zbog straha od kazni za koje misle da će ih izbjeći. Ali osuđeni u paklu ne nadaju se da mogu izbjeći kazne. I zato se, kao očajnici, nose na sve k čemu ih izopačena volja nagovara.
Odgovor na 2. prigovor: zasluživati i gubiti zaslugu pripada stanju puta. Stoga su dobra u putnicima zaslužna, a zla gube zaslugu. No u blaženima dobra nisu zaslužna, nego pripadaju nagradi njihova blaženstva. I slično zla u osuđenima ne gube zaslugu, nego pripadaju kazni osude.
Odgovor na 3. prigovor: tko god umire u smrtnom grijehu nosi sa sobom volju koja mrzi božansku pravednost što se tiče nečega. I prema tome moći će u njemu postojati hula.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.