Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 127, a. 2

Je li suprotstavljena hrabrosti

Prigovor 1. Čini se da odvažnost nije suprotstavljena hrabrosti. Suvišak se naime odvažnosti čini da proizlazi iz umišljenosti duha. Ali umišljenost pripada oholosti, koja je suprotstavljena poniznosti. Dakle, odvažnost je više suprotstavljena poniznosti nego hrabrosti.

Prigovor 2. Nadalje, odvažnost se ne čini pokudnom osim ukoliko iz nje proizlazi ili neko oštećenje samome odvažnomu, koji se neuređeno upušta u pogibelji; ili također drugima, koje odvažnošću napušta ili u pogibelji baca. Ali ovo se čini da pripada nepravednosti. Dakle, odvažnost, u skladu s tim je grijeh, nije suprotstavljena hrabrosti, nego pravednosti.

Prigovor 3. Nadalje, hrabrost je i oko strahova i oko odvažnosti, kako je rečeno gore. Ali budući da je strašljivost suprotstavljena hrabrosti po suvišku straha, ona ima drugi porok suprotstavljen strašljivosti po manjku straha. Ako je dakle odvažnost suprotstavljena hrabrosti poradi suviška odvažnosti, jednakim će joj se razlogom suprotstavljati neki porok poradi manjka odvažnosti. Ali ovo se ne nalazi. Dakle ni odvažnost se ne treba postaviti porokom suprotstavljenim hrabrosti.

Naprotiv, Filozof u 2. i 3. knjizi Nikomahove etike postavlja odvažnost suprotnom hrabrosti.

Odgovaram: kao što je rečeno gore, moralnoj kreposti pripada promatrati mjeru razuma u stvari oko koje jest. I zato svaki porok koji označava neumjerenost oko stvari neke moralne kreposti suprotstavljen je toj moralnoj kreposti kao neumjereno umjerenomu. Odvažnost pak, u skladu s tim da zvuči na porok, označava suvišak strasti koja se naziva odvažnost. Odakle je očito da je suprotstavljena kreposti hrabrosti, koja je oko strahova i odvažnosti, kao što je rečeno gore.

Odgovor na 1. prigovor: suprotnost poroka kreposti ne motri se ponajprije prema uzroku poroka, nego prema samoj vrsti poroka. I zato nije potrebno da je odvažnost suprotstavljena istoj kreposti kojoj je suprotstavljena umišljenost, koja joj je uzrok.

Odgovor na 2. prigovor: kao što se izravna suprotnost poroka ne motri oko njegova uzroka, tako se također ne motri ni prema njegovu učinku. A oštećenje koje proizlazi iz odvažnosti jest njezin učinak. Odakle se ni prema ovome ne motri suprotnost odvažnosti.

Odgovor na 3. prigovor: gibanje odvažnosti sastoji se u navaljivanju na ono što je čovjeku protivno, na što pripada naravno nagnuće, osim ukoliko je takvo nagnuće spriječeno strahom od trpljenja oštećenja od toga. I zato porok koji prekomjerno ide u odvažnosti nema protivnog manjka osim samo strašljivost. Ali odvažnost ne prati uvijek samo manjak strašljivosti. Jer kao što Filozof kaže u 3. knjizi Nikomahove etike, „odvažni su oni koji polete naprijed i hoće prije pogibelji, ali u samima pogibeljima uzmiču“, naime od straha.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.