Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 127, a. 1

Je li odvažnost grijeh

Prigovor 1. Čini se da odvažnost nije grijeh. Govori se naime u Knjizi o Jobu 39, o konju, kojim se označava dobar propovjednik, prema Grguru u Moralia, da „odvažno kreće u susret naoružanima“. Ali nijedan porok ne prelazi u hvalu nekoga. Dakle, biti odvažan nije grijeh.

Prigovor 2. Nadalje, kako Filozof kaže u 6. knjizi Nikomahove etike, „treba se doduše savjetovati polako, a djelovati brzo nakon savjetovanja“. Ali k ovoj brzini djelovanja pomaže odvažnost. Dakle, odvažnost nije grijeh, nego više nešto hvalevrijedno.

Prigovor 3. Nadalje, odvažnost je neka strast koja je uzrokovana nadom, kako je rečeno gore, kada se raspravljalo o strastima. Ali nada se ne postavlja grijehom, nego više krepošću. Dakle ni odvažnost se ne treba postaviti grijehom.

Naprotiv, kaže se u Knjizi Sirahovoj 8: „S odvažnim ne idi na put, da ti možda ne oteža svoja zla na tebe“. Čije se pak društvo ne smije izbjegavati osim zbog grijeha. Dakle, odvažnost je grijeh.

Odgovaram: odvažnost je, kao što je rečeno gore, neka strast. Strast pak ponekad je umjerena u skladu s razumom, ponekad joj pak nedostaje mjera razuma, bilo po suvišku bilo po manjku; i u skladu s tim je strast grješna. Uzimaju se pak ponekad imena strasti od onoga što je u izobilju, kao što se srdžba naziva ne bilo koja, nego ona koja je u izobilju, ukoliko je naime grješna. I na ovaj se način odvažnost, rečena po suvišku, postavlja grijehom.

Odgovor na 1. prigovor: odvažnost se tu uzima ukoliko je umjerena razumom. Jer tako pripada kreposti hrabrosti.

Odgovor na 2. prigovor: hitro djelovanje hvalevrijedno je nakon savjetovanja, koje je čin razuma. Ali ako bi netko prije savjetovanja htio hitro djelovati, ne bi to bilo hvalevrijedno, nego grješno, jer bi to bila neka brzopletost djelovanja, što je porok suprotstavljen razboritosti, kao što je rečeno gore. I zato odvažnost, koja djeluje u prilog brzini djelovanja, utoliko je hvalevrijedna ukoliko je uređena od razuma.

Odgovor na 3. prigovor: neki su poroci bez imena, i slično neke kreposti, kao što je očito po Filozofu u 4. knjizi Nikomahove etike. I zato je bilo potrebno nekim strastima upotrijebiti ime kreposti i poroka. Ponajprije pak onim strastima se koristimo za označavanje poroka čiji je predmet zlo, kao što je očito kod mržnje, straha i srdžbe, te također odvažnosti. Nada pak i ljubav imaju dobro za predmet. I zato se njima više koristimo za označavanje imena kreposti.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.