II-II, q. 125, a. 1
Je li strah grijeh
Prigovor 1. Čini se da strah nije grijeh. Strah je naime neka strast, kako je rečeno gore. Ali zbog strasti niti smo hvaljeni niti kuđeni, kako se kaže u 2. knjizi Nikomahove etike. Budući da je dakle svaki grijeh vrijedan pokude, čini se da strah nije grijeh.
Prigovor 2. Nadalje, ništa što se u božanskom zakonu zapovijeda nije grijeh, jer je zakon Gospodnji neokaljan, kako se kaže u Psalmu. Ali strah se zapovijeda u Božjem zakonu, naime govori se u Poslanici Efescima 6: „Sluge, pokoravajte se tjelesnim gospodarima sa strahom i trepetom“. Dakle, strah nije grijeh.
Prigovor 3. Nadalje, ništa što je čovjeku naravno usađeno nije grijeh, jer je grijeh protiv naravi, kako Damaščanin kaže u 2. knjizi. Ali bojati se čovjeku je naravno, stoga Filozof kaže u 3. knjizi Nikomahove etike da će „netko biti bezuman ili bez osjećaja boli ako se ničega ne boji, ni potresa ni poplava“. Dakle, strah nije grijeh.
Naprotiv, Gospodin kaže u Evanđelju po Mateju 10: „Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo“. A u Knjizi proroka Ezekijela 2 kaže se: „Ne boj se njih niti se straši njihovih riječi“.
Odgovaram: nešto se u ljudskim činovima naziva grijehom zbog neuređenosti, jer dobro ljudskog čina postoji u nekom redu, kao što je očito iz gore rečenih stvari. A ovdje je dužan red da se težnja podloži upravljanju razuma. Razum pak nalaže da neka dobra treba izbjegavati, a neka tražiti; i među onima koja treba izbjegavati, neka nalaže izbjegavati više nego druga; i slično među onima koja treba tražiti, neka nalaže tražiti više nego druga; i koliko je dobro potrebno tražiti, toliko je neko suprotno zlo potrebno izbjegavati. Odavde proizlazi da razum nalaže da se neka dobra moraju tražiti više nego neka zla izbjegavati. Kada dakle težnja izbjegava ona dobra koja razum nalaže da ih valja podnijeti kako se ne bi odustalo od drugih koja se više mora tražiti, strah je neuređen i ima narav grijeha. Kada pak težnja bojeći se izbjegava ono što je po razumu potrebno izbjegavati, tada težnja nije neuređena, niti je grijeh.
Odgovor na 1. prigovor: strah općenito rečen po svojoj naravi označava općenito bježanje, stoga u pogledu ovoga ne označava narav dobra ili zla. I slično je sa svakom drugom strašću. I zato Filozof kaže da strasti nisu hvale vrijedne ni pokude vrijedne, jer se naime ne hvale niti kude oni koji se srde ili boje, nego oni koji se prema tome drže ili uređeno ili neuređeno.
Odgovor na 2. prigovor: onaj strah na koji potiče Apostol jest u skladu s razumom, da se naime sluga boji da ne zakasni u iskazivanju službi koje je dužan iskazati gospodaru.
Odgovor na 3. prigovor: zla kojima čovjek ne može odoljeti i iz čijeg podnošenja čovjeku ne proizlazi nikakvo dobro, razum nalaže da ih treba izbjegavati. I zato strah od takvih stvari nije grijeh.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.